"Jedan od najvažnijih događaja u međuratnoj istoriji Komunističke partije, svakako su demonstracije na Belvederu, nadomak Cetinja, 26. juna 1936. Ovaj datum biće zapamćen kao jedan od najtragičnijih u cijelom istorijatu Partije u Crnoj Gori", navode iz Građanske inicijative "21.maj".
Nažalost, o ovim krvavim demonstracijama, počelo se, dodaju iz GI "21.maj" više i otvorenije govoriti tek u posljednje vrijeme.
"Najveća prepreka tome bila je otvorena sradnja KPJ Crne Gore sa Federalističkom strankom. Naime, pred izbore 1935., počelo je formiranje opozicionog bloka pod nazivom Narodni front slobode. Policijska istraga utvrdila je da su komunisti intezivno radili na uspostavljanju veze sa federalistima i da su naročito bili u kontaktu sa bivšim ministrima Kraljevine Crne Gore Petrom Plamencem i Savom Vuletićem i advokatima Sekulom Drljevićem i Dušanom Vučinićem", navode iz GI "21.maj".
Kao rezultat ove saradnje između Komunističke partije i Federalističke stranke, bilo je, ddoaju, predviđeno održavanje velikog protesta na Cetinju u junu 1936. godine.
"Čelnu ulogu u organizaciji takvog skupa preuzeo je Petar Plamenac i federalisti, što će na kraju dovesti do krvavih događanja na Belvederu, 26. juna. Na Cetinju je formiran Inicijativni odbor koji je izdao i jedan proglas preko kojeg poziva narod na okupljanje 26. juna u kojem je istaknuto da se saziva protesni skup kako bi se zaustavilo hapšenje i prebijanje Crnogoraca, zaustavljanje žandarmerijskih hajki po Crnoj Gori, ukidanje diktatorskog režima i njegovih fašističkih metoda torture i vraćanje demokratskih prava narodu. Sa svoje strane, federalisti su poslali svoje objave narodu i tražili od svojih pristalica dase okupe na Belvederu u 10 sati ujutro", navode u saopštenju.
U pokušaju da osujeti i spriječi organizovanje skupa, policija je, podsjećaju, dan prije, 25. juna, uhapsila Petra Plamenca, dr Iva Jovićevića, komandira Sava Čelebića i Blagotu Martinovića, kao organizatore.
"Te namjere nijesu urodile plodom i narod je počeo da se okuplja na zbornim mjestima i kreće prema Cetinju. Iako je skup bio najavljen i odobren, vlasti Zetske banovine na sami dan održavanja zabranile su održavanje i na Belvederu postavile barikade", navode iz GI "21.maj".
Masa naroda se, ističu, zaustavila na Belvederu i poslata je delegacija da preinači odluku o zabrani skupa.
"Delegate na čelu sa advokatom Markom Vešovićem ban je odbio da primi i odlučeno je da se skup održi na Belvederu. Prema kazivanju očevidaca, ubačeni agent je pucao iz mase na policiji, što je ova iskoristila kao povod o osula paljbu na demonstrante", navode iz GI "21.maj".
Tom prilikom stradali su, podsjećaju, Jovo Šofranac, Marko Jovićević, Niko Petričević, Ilija Ražnatović, Stevo Vujović, Šunja Vukmanović.
"Teško su ranjeni Dušan Baro Đurković, Jovan Janković i jedan Popović iz Kuča uz još 10 radnika, a lakše njih 20. Žandarmerija je uhapsila oko 100 demonstranata. To je bio bilans krvavog događaja na Belvederu 26. juna 1936. godine. Bio je to legitimni otpor agresiji i okupaciji kojeg su u krvi ugušile trupe režima. Ipak, slobodarasku Crnu Goru nijesu mogli ubiti žandarmi sa Belvedera, onu Crnu Goru koja se podigla 13. jula 1941. godine. Na nama je da se sa pijetetom sjećamo njihove žrtve", poručuju iz GI "21.maj".
