"Ja uvijek prognoziram po onome što znam iz iskustva proučavajući viruse, ali virus nas nekad prevari. Sada se govori da će i Srbija imati neki svoj soj, to je previše, svaka zemlja hoće da ima svoj soj", kaže Gligić.
Doktorka objašnjava razlike između velikih i malih mutacija.
„Na kom dijelu RNK će doći do promjene je pitanje, a mutacije zavise od klime, zagađenosti, pesticida, itd… Ako se mutacije dese na dijelovima koji su beznačajni, onda su mutacije male. Ako se dese na dijelu koji je odgovoran za stvaranje antitijela, S protein, onda i male mutacije mogu da dovedu do velikih promjena. Ako se više mutacija udruži, onda su veće promjene u broju zaraženosti i broju umrlih, a mi imamo visok broj zaraženih“, kaže doktorka.
Ona dodaje da je u Srbiji visok broj zaraženih, visoka smrtnost i teške kliničke slike.
„To znači da se nešto promijenilo. Ja sam rekla da nam je engleska varijanta došla prošlo ljeto, ali nismo imali dokaze za to. Za svijet su važna područja Italije, Španije, Balkana, zato su dolazili Kinezi i Rusi, da pokupe dragocjene materijale“, navodi doktorka Gligić.
Govoreći o novim epidemiološkim mjerama Kriznog štaba, Ana Gligić kaže da se njeno mišljenje možda malo razlikuje, ali da ona smatra da mjere „pusti-kreni“, ne daju rezultat.
„Dojadilo je to zatvaranje, mjere su rigorozne i poslije godinu i više dana. Posebno nama koji smo se bavili virusima, predviđali smo nesto drugo, još ne znamo sve o koronavirusu. Jedini spas, rekla sam na početku, što prije vakcinacija pa će ovo biti sezonska bolest. Govorila sam i da se ne zatvaraju škole i fakulteti, da život ne smije da stane. Epidemiolozi pokušavaju da vrate život u normalu, važno je i kako se čovjek osjeća. Moramo se pridržavati mjera, da nosimo maske jer svaki vakcinisani može da bude prenosilac virusa“, navodi doktorka.
Kada je riječ o vakcinaciji u Srbiji, Gligić kaže da bi ona, gledajući redove, otvorila još punktova, jer je to način da se zaustavi epidemija.
„Što više revakcinisanih, ali nijedna vakcina ne štiti 100 odsto, to smo ponovili mnogo puta. Zdravstveni radnici su umorni, iscrpeljeni radom od jutra do sjutra. Ja se nadam da država radi ono što misli da je najbolje. Imali smo utakmice, izbore, skupove, sve je to uticalo da se situacija ovako razvija, ne samo kod nas već i cijelom svijetu“, kazala je Gligić i dodala da vakcinacija ne bi trebalo da bude obavezna.
„Naišla bi na stravičan otpor, ali neophodna je edukacija da bi ljudi pristali. Ljudi možda ne razumiju sve to, trebalo bi im sve to približiti i reći šta znači vakcinisati se, a šta doći u kontakt sa virusom. Takođe, da se preporuči koja je najbolja vakcina. Ja sam se vakcinisala kineskom“, rekla je Ana Gligić.
Doktorka je govorila i o svom iskustvu u borbi protiv koronavirusa i kako se ona zarazila.
„Nisam sigurna, ali mislim da sam se zarazila od učenika gimnazije, koja je pored moje kuće ili kada sam prolazila pored njih. Niko u mom okruženju nije obolio od korone. Ja sam revakcinisana, a kada mi je bilo toliko loše pozvala sam Hitnu pomoć. Poslije snimanja i laboratorije su mi rekli da imam koronu, iako sam ja mislila da imam reakciju na revakcinaciju, pošto imam autoimunu bolest. Trinaest dana sam provela u bolinici „Dragiša Mišović“, čudila sam se energiji osoblja i klanjam im se.
Dodaje da je vakcina koju je primila probudila njen imuni sistem i da su se antitijela „uhvatila u koštac“ sa virusom.
Kaže da čak ni Svjetska zdravstvena organizacija još uvijek nema zaključak ko je prouzrokovao virus, odakle potiče, jedino kažu da je izvor slijepi miš i dodaje kako neki smatraju da virus može da pređe sa čovjeka na domaće životinje, što ona potpuno odbacuje kao mogućnost.
