Novi Zakon o CANU išćerao je na čistinu ne samo nacionalističko leglo u CANU, već i njihove političke i crkvene potpornike. U neshvatljivo nekulturnoj i neprincipijelnoj reakciji jednog broja akademika, sa predvodnikom, predsjednikom CANU, gospodinom Momirom Đurovićem, prokuljao je višedecenijski mrak što su ga “čuvali” oni kojima je nebitna i Crna Gora, i nauka, i umjetnost, i kojima smeta sve crnogorsko, osim jasala na koje su zalegli – smatra književnik i publicista Mladen Lompar, potpredsjednik DANU.
O glavnom argumentu protivnika novog Zakona o CANU – da se ne može objedinjavati jedna akedemija sa jednom nevladinom organizacijom - Lompar u razgovoru za Portal Analitika kaže da je riječ o političkom karikiranju, koje, u ovom slučaju, pokazuje čistu nemoć.
“Neće Vladina organizacija sa NVO! Izbjegao sam prvu skraćenicu da ne budem pogrešno protumačen. Čak idu dalje u ‘mangupskim dosjetkama’, pa šire spisak NVO sa kojima bi se, ne daj bože, mogli sjediniti. Toliko su zastranili da su na kraju angažovali advokata iz Beograda (!) za ‘pilotiranje’ iz sopstvenog ćorsokaka”, kaže Lompar.
Poznati crnogorski književnik napominje da je o najbitnijem i najkontroverznijem rješenju Prijedloga novog zakona - stavu 2 člana 31 - uže Predsjedništvo DANU raspravljalo, i da je zaključilo da su ta rješenja, koja se odnose na verifikaciju i ispunjenje formalnih uslova za prijem članova DANU u CANU - prihvatljiva, „pod uslovom da se ovaj član u potpunosti poštuje“. DANU je predložila i nekoliko amandmana u dijelu koji se odnosi na ispunjavanje materijalnih i formalnih uslova za izbor u zvanje akademika.
„Pored toga, smatramo da bi najbolje bilo da Verifikacionu komisiju za prijem akademika izabere Parlament“, naglašava Lompar.
ANALITIKA: Pretpostavljam da ste pratili javnu i parlamentarnu polemiku o Prijedlogu zakona. Kako ocjenjujete tu polemiku?
LOMPAR: Jedan broj akademika CANU je imao krajnje nekulturnu i neljudsku “komunikaciju”, prije svega sa ministricom nauke, a potom i sa akademicima DANU, koja se temeljila na iracionalnoj mržnji i pokušaju da se obezvrijedi njihov ljudski, naučni i kulturni autoritet. S druge strane, niko od naših članova nije toliko gubio dostojanstvo da im vrati na isti način.
Isti, a na momente i niži nivo, imale su diskusije u parlamentarnoj raspravi o Nacrtu zakona. Posebno priča potpredsjednika PZP, Branka Radulovića. Tako je, u njegovom poznatom tonu, „zaorio“ Skupštinom: „U DANU sjede kukavice koje su se negdje skrivale početkom devedesetih godina.“
To je prava ilustracija i vrijednost argumenata skupštinskih „zapomaganja“ za spas lika i djela predsjednika CANU! Radulović je zaboravio, ako nije u pitanju nešto drugo, da je baš tih devedesetih, više njegovih tada partijskih kolega iz LSCG koji su danas članovi DANU, bilo u centru političkog i medijskog kastiganja: Vukić Pulević, ministar u Vladi, kao član LSCG, zatim Zuvdija Hodžić i Momir Marković, odbornici LSCG u gradskoj Skupštini Podgorice, Sreten Asanović, član Glavnog odbora LSCG. Trebalo je da zna, pa i da „prokišnjava“ - istovremeno smo bili, on i ja, članovi Izvršnog odbora LSCG - ja zadužen za kulturu, a on za privredu. Pomenuo sam samo liberale, koje bi morao pamtiti, isto kao i one, koji su uvijek bili na pravoj strani. Njih je u DANU barem 99%.
ANALITIKA: Glavni argument protivnika novog zakona jeste da se njime objedinjavaju jedna akademija i jedna nevladina organizacija. Ministarka Sanja Vlahović je kazala da se u toj polemici pojam nevladina organizacija neprincipijelno koristi kao vrijednosna kategorija. Što mislite o argumentima protivnika objedinjavanja naučnog i kulturnog potencijala dvije akademije?
LOMPAR: Neće Vladina organizacija sa NVO! Izbjegao sam prvu skraćenicu da ne budem pogrešno protumačen! Čak idu dalje u “mangupskim dosjetkama”, pa šire spisak NVO sa kojima bi se, ne daj bože, mogli sjediniti. Toliko su zastranili da su na kraju angažovali advokata iz Beograda (!) za “pilotiranje” iz sopstvenog ćorsokaka. Jedan srpski kolumnista je davno, u časopisu Vreme, zapisao da su “Srbi profesionalni amateri”. E, ovi naši su njihov najbolji izdanak. Uvijek imaju istu nisku metu i ono “non pasaran”, po čemu se pročuo aktuelni predsjednik CANU, kao u slučaju nastajanja i zaživljavanja svih crnogorskih institucija poslije AB revolucije (Crnogorski PEN Centar, Matica Crnogorka, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika itd).
Karikiranje u konkretnom slučaju je čista nemoć; kad gođ gube, to im je utjeha. Kod osnivanja Crnogorskog PEN Centra danima su se utrkivali u bolesnim „duhovitostima“, karikirali naša imena, stručni i moralni autoritet, prije svih, akademika Pavla Mijovića, da bi, na kraju, kad je naša asocijacija postala dio Internacionalnog PEN Centra, pali u zasluženi muk. I, što se dešava dalje? Neki od njih kruže okolo - htjeli bi da postanu članovi tog istog PEN-a. Za njih je, dakle, NVO vrijednosna kategorija, čak i u slučaju DANU, koja se, i u ljudskom i u stvaralačkom smislu može mjeriti sa CANU. Nedavno je objavljena publikacija sa kratkim bio-bibliografskim podacima naših akademika iz koje se sve to lako može utvrditi.
U svakom slučaju, objedinjavanje je jedini način da se afirmišu principi na kojima se temelji progres savremenih društvenih, naučnih i kulturnih dostignuća.
ANALITIKA: Sa pozicije CANU, problem su upravo akademici DANU - umjetnici i naučnici iz tzv. društvenih nauka i to zbog poznatog srpsko-crnogorskog razgraničenja. Vi, dakle, kao književnik jasnog stava o identitetskom pitanju u Crnoj Gori, pripadate onoj grupi akademika DANU zbog kojih i postoji najveći otpor objedinjavanju. Koji je Vaš komentar na to?
LOMPAR: Njihova lagodna mržnja traje u milionskim apanažama, u „kompetitivnosti“ i finansiranju unaprijed propalih projekata. Falsifikuju sopstveni grb, i čine se starijim, da bi lažirali jubilej, i zakačili medalju, a za dvije godine, u slavlje dva vijeka od Njegoševog rođenja, ako ne daj bože bude isti čelnik, sjetiće se prave godine osnivanja, isturiti stari grb i opet napuvati prsa za odlikovanje. Uz instrumental umjesto himne, dakako.
A za tu bruku oko lažiranja jubileja ničim se niko, s te strane, nije ni pokušao opravdati, ili se izviniti. Zašto ovo kažem? U DANU takva podvala ne bi prošla. Niti bi, da nam je, ne daj bože, takav predsjednik, svi ćutali kao đačići. Bio bi zamoljen da malo odmori i ostavi odbranu “..e propadosmo”. Siguran sam da zakonodavac nije imao bojazni za svoj Predlog. I neće, dok je tako slabašnih oponenata i u Akademiji i Parlamentu i kleru.
Objedinjavanjem će se, dakle, i ljudski, i naučno, i umjetnički povećati nivo crnogorskog stvaralaštva i suštinski će CANU biti prava slika ove države, iako ti akademici neće da ih neko remeti. Jer, ljepše im ne bi bilo ni u tom imaginarnom carstvu koje ih mami.
ANALITIKA: Mnogi akademici DANU izuzetno su poznati crnogorskoj javnosti, ali i šire. Među njima ima književnika, naučnika, umjetnika koji se nikada nisu libili jasnog javnog izricanja mišljelja o mnogim delikatnim temama. Vrijeđa li Vas ovakav stav oponenata novog Zakona, uključujući i predsjednika CANU, Momira Đurovića, na mogućnost da Vi i Vaše kolege iz DANU postanete članovi CANU ?
LOMPAR: Vrijeđalo bi me više da smo, kakvim čudom, već u istoj instituciji. Ovako, dok se ne nađemo u istom prostoru, eto ga njima. Svim ovim neshvatljivo primitivnim ispadima, podmetanjima, poluistinama, aktuelni predsjednik CANU nije kompromitovao samo sebe, već i one koji ne misle kao on. A ima ih tamo dosta.
ANALITIKA: Kako ocjenjujete javno djelovanje CANU u posljednjih 20 godina velikih političkih i društvenih turbulencija? Da li je to zaista bila samo ekspozitura Srpske akademije nauka i umjetnosti sa privilegovanom pozicijom i velikom finansijskom podrškom od strane države Crne Gore? Uostalom, kako je došlo do toga da CANU bude, ako ne funkcionalno, a ono ideološki toliko bliska sa SANU?
LOMPAR: CANU je u posljednjih 20 godina, često bila s druge strane časti. Ćutala je na Memorandum SANU, da bi obznanila svoj mini-memorandum kojeg je 1988. godine saopštio akademk Vlado Strugar. Kako ističe istoričar Dragoljub Papović, on je “faktički… postao osnova djelovanja CANU u januaru naredne godine, čim je smijenjena crnogorska vlast (a) Skupština CANU… 10. marta 1989. usvojila dokument koji je, u suštini, skraćena verzija Memoranduma SANU. CANU je takođe izjavila da je protiv višestranačkog sistema i podržala je politički pluralizam u okviru SSRN-a.”
Od tada, do čuvenog “non pasaran” aktuelnog predsjednika za referendum o državnopravnom statusu, CANU je toliko glodala ruku hraniteljku, da se morala zagrcnuti…
ANALITIKA: Nakon objedinjavanja akademija, treba li očekivati napokon Enciklopediju Crne Gore? Ili će postojeći sukob po crnogorsko-srpskoj liniji blokirati taj rad, budući da treba naći zajednički jezik oko suštinskih odrednica kao što su crnogorska država, crnogorska crkva, crnogorski jezik...?
LOMPAR: Ne vjerujem da se može predugo blokirati progres crnogorskog društva. Poslije usvajanja Zakona o CANU, treba ukloniti onu Amfilohijevu lastrenu crkvu sa Rumije, koja je tamo postavljena kao simbol pobjede nad multikonfesionalnom i multietničkom Crnom Gorom. Tim desantom crnogorska harmonija je narušena.
Vjerujem da u budućem radu CANU neće biti mnogo opstrukcija i neprincipijelnog reagovanja. Stvarnost je ono čime moraju i oni početi da računaju. Moraju protrljati oči da vide tuđi pejzaž koji nam podmeću.
Enciklopedija će se raditi po svim zakonitostima nauke, i to je ono što nam svima treba. Neće se dugo čekati na početak i ubjeđivanje ili nekakve kompromise. Ako se budu držali nauke. Akademici su to, uostalom.
Gordana BOROVIĆ
