Ponovljeno suđenje devetorici pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, koji su prvostepenom presudom oslobođeni optužbe za deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore i njihovu predaju vlastima Republike Srpske, biće održano sjutra u Višem sudu u Podgorici. Optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva prvostepenom presudom, koju je Apelacioni sud ukinuo i vratio na ponovno suđenje, bili su oslobođeni Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.
- Krivični postupak za deportaciju je test vladanja pravom za crnogorsko pravosuđe. Za ovaj postupak i presude koje su do sada u njemu donijete, vlada međunarodno interesovanje - izjavila je Gorjanc - Prelević.
Prema njenim riječima, deportacija je ozbiljan zločin zbog toga što je izvjesno da je zbog nezakonitog hapšenja i izručenja civila, izbjeglica, iz Crne Gore njima neprijateljskoj strani u oružanom sukobu, "život izgubilo bar 50 ljudi, a desetak preživjelo stravičnu torturu u logorima bosanskih Srba".
- Izvjesno je da neko zbog toga mora da odgovara. Međutim, činjenica da će u ponovljenom postupku ponovo suditi sudija koja misli da ovakav slučaj i nije ratni zločin, uopšte ne uliva povjerenje u novo suđenje - ocijenila je Gorjanc - Prelević.
Ona smatra da je u prvostepenoj presudi međunarodno humanitarno pravo pogrešno primjenjeno na više mjesta. Uz to, problem predstavlja i to što Apelacioni sud, prilikom ukidanja presude, nije ukazao na sve greške, pa je omogućio da se one ponove. Najviše zabrinjava, kako je kazala, ono na što Apelacioni sud jeste ukazao: da je presuda ukinuta, jer je bila do te mjere protivurječna, konfuzna i nelogična, da se nije mogla ni ispitati.
- Opravdano je postaviti pitanje kako je moguće da bilo koji sudija donese nelogičnu presudu i onda nastavi da bude sudija, i to u specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici, u čije sudije je država uložila i posebnu obuku iz međunarodnog humanitarnog prava - kazala je Gorjanc - Prelević i dodala da prvostepena presuda, u kojoj je sud, protivno osnovnoj logici međunarodnog humanitarnog prava, tvrdio da ratnog zločina nema zato što Crna Gora nije proglasila ratno stanje, opravdano je izazvala sumnje o političkom uticaju.
Ona pojašnjava da bi epilog donesene presude, da je opstala, bio oslobađanje od odgovornosti svih optuženih, kao i drugih koji bi u budućnosti mogli biti optuženi za ovaj zločin. Gorjanc - Prelević smatra i da je krivična prijava koja je podnijeta protiv tadašnjih predsjednika i premijera Crne Gore "izraz javne frustracije dugogodišnjim čekanjem na odgovarajuću istragu ovog zločina i ignorisanja principa komandne odgovornosti koji je primjenjivao sud u Hagu, kao i pravosuđa u regionu".
- Sve se to nastavlja pošto je tadašnji predsjednik države na sudu priznao da je zločin bio državna greška za koju je državno rukovodstvo znalo. Sadašnje državno tužilaštvo je tužilaštvo kontinuiteta s onim koje 1992, ne samo da je znalo za hapšenja izbjeglica, već ih je i odobrilo, kako piše u zvaničnim dokumentima iz toga vremena - dodala je Gorjanc - Prelević.
Ona navodi da je tadašnji odgovorni Vrhovni državni tužilac, Vladimir Šušović, danas član Tužilačkog savjeta Crne Gore, "tijela koje nije kaznilo ni jednog tužioca za sve četiri godine postojanja".
- Ne smije se zaboraviti da je pokretanje krivične istrage o slučaju deportacija 2005. godine bilo samo procesno sredstvo za zaustavljanje žrtava zločina da dođu do obeštećenja, a ne iskreni čin potrage za pravdom reformisanog i nezavisnog državnog tužilaštva - zaključila je Gorjanc - Prelević.
(Foto: cristianitestimonidigeova.net)
