„To je nešto što je neizbježno, jer je energija realna ekonomska djelatnost i svaki pokušaj da se ona tretira kao socijalna kategorija nikome nije donio koristi“, rekao je Granić za list Elektroprivreda, prenijela je MINA-BUSINESS.
On smatra i da problem različitih interesa snabdjevača električne energije i njenih kupaca u dijelu formiranja cijena „politički izmišljen“, kako bi se njime moglo manipulisati. Paralelno sa uvođenjem realnih cijena struje bi, kako je kazao, trebalo uvesti socijalni model za domaćinstva koja ne mogu izmirivati te troškove.
„Treba se rukovoditi načelima da je energija civilizacijska potreba koju bi svako domaćinstvo trebalo da ima u određenoj količini, da je potrebna solidarnost u rješavanju socijalnih slučajeva i da država, lokalna zajednica i energetske kompanije imaju interesa da nađu optimalan socijalni model. Svaki račun se mora platiti. To je osnovno načelo funkcioniranja ekonomskog sistema“, poručio je Granić.
On je naveo da se u zemljama regije paralelno događaju pozitivni i negativni procesi. Pozitivni se, kako tvrdi, odnose na zakonodavno uređenje sistema, najavu projekata obnovljivih izvora i prve aktivnosti vezano za energetsku efikasnost, a negativni na nedostatak ulaganja u energetske objekte i prevelik uticaj politike na cijenu struje.
„Trenutno veći uticaj imaju negativni procesi, pa je i ukupni rezultat negativan“, ocijenio je Granić.
On smatra da problem nedostatka investicija u energetske objekte nije moguće riješiti izborom najpovoljnijeg modela investiranja, već da bi trebalo biti otvoren prema svim oblicima saradnje.
„Bitno je na nivou svake zemlje raščlaniti šta je od strateškog interesa, a šta može biti tržišna djelatnost. Nije dobro kada se državna neefikasnost liječi privatizacijom i u segmentima gdje je nužno da ostane u vlasništvu države“, saopštio je Granić.
On je dodao i da projekti koji se odnose na vodu i regulisane djelatnosti imaju poseban statusu u odnosu na ostale.
Granić je kazao i da veće korišćenje obnovljivih izvora energije povećava cijenu energije kod krajnjeg kupca, kao i da je postojeći model njihovog uključivanja, kroz povlašćene tarife i pozicije na tržištu energije, dugoročno neodrživ.
„Taj model je, međutim, jedini koji u ovom trenutku donosi rezultate. Za svaku zemlju je važno da utvrdi da li je to samo trošak ili generator razvoja industrije i usluga. Ako je samo trošak, onda je to prevelik teret“, naveo je Granić.
On očekuje da će se u budućnosti utvrditi realna cijena zaštite okoline i očuvanja klime, preko cijene ugljendioksida, što će uticati na jedinstveno tržište energije.
„Naravno, to će se događati na višem nivou cijena od današnjih“, poručio je Granić.
On smatra i da je projekat udruživanja u Energetsku zajednicu jugoistočne Evrope pozitivan, ali i da ima ograničenja. Energetska zajednica je, prema njegovim riječima, doprinijela harmonizaciji zakonodavstva, međusobnoj komunikaciji i sagledavanju zajedničkih problema, ali ona ne može rješavati probleme pojedinih zemalja.
„Ocjena je pozitivna i tržište će se otvoriti. Da li će to biti do 2015. godine ili nešto kasnije, nije tako važno. Važnije je da se u regionu događa pozitivni proces ozdravljenja energetike“, poručio je Granić.
