Samo prije nekoliko godina Turci su nosili ne tako slavnu titulu „bolesnika“, kazao je nedavno ministar ekonomije Turske Zafer Čaglajan pogleda uprtog zapravo u Evropljane.
A onda je to podvukao: "Oni koji su to tada govorili sada i sami leže na intenzivnoj nezi.“
Od kako je Bosfor 2001. preživio privredni kolaps sada doživljava privredno čudo.Nekadašnji „bolesnik“ se katapultirao među 20 najrazvijenijih ekonomija svijeta.
Turska je kao i Grčka zbog široko rasprostranjene korupcije i nepotizma dovedena na rub bankrota, i takođe u obije zemlje je privredna kriza dovela u pitanje cijeli politički sistem. I Ankari i Atini je bilo jasno da su zemlje slabe da se same izvuku iz blata. Pomoć kao i nepopularno miješanje iz inostranstva je ponekad neophodno.
Za razliku od Grčke koja je članica euro-zone, Turska je mogla da devalvira svoju valutu i tako stimuliše ekonomiju. Takođe i na političkom polju je postojala ključna razlika. U Grčkoj za mnoge birače jednostavno nema alternative istrošenim političkim partijama. Dok je u Turskoj postojala nova politička snaga kojoj su birači u novembru 2002. dali šansu: Partiji za pravdu i razvoj (AKP) Redžepa Tajipa Erdogana. I onda je radikalni novi početak je bio omogućen.
Najveći ekonomski uspeh AKP u prvim godinama na vlasti bilo je održavanje političke stabilnosti i odlučnost u sprovođenje paketa reformi koje je s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) dogovorila još prošla vlada. T o je Turskoj omogućilo pristup nužnim kreditima, ali i modernizaciju privrede. Uspjeh reformi dokazan je i u ovoj finansijskoj krizi. Turski bankarski sektor, koji je 2001. godine doživio slom i potom ponovo postavljen na nove temelje uspio je da se odupre svjetskoj krizi bez većih posljedica.
Vlada je istovremeno privatizovala turska državna preduzeća. Ta nova politika privukla je strane ulagače. Samo prošle godine u Tursku je iz inostranstva uloženo skoro 16 milijardi dolara. Pri tom su na važnosti dobili investitori iz arapskih zemalja. Kako bi ulagačima iz tih bogatih država bila olakšana kupovina nekretnina u Turskoj, parlament je nedavno usvojio i odgovarajući zakon.
Te su reforme u Turskoj rezultirale kumulativnim privrednim rastom od 59 odsto proteklih 10 godina, kaže Faruk Sen iz Tursko-njemačke fondacije za obrazovanje i naučna istraživanja (Tavak). Prihodi po glavi stanovnika su udvostručeni, u infrastrukturu je uloženo na milijarde eura.
Uz sve te razlike u odnosu na Grčku, Sen smatra da bi ta zemlja mogla ipak izvući važne lekcije iz turskog iskustva: "Turska je investirala u proizvodnju, tako da je danas važan partner za međunarodnu automobilsku industriju.“
Proizvodnja igra važnu ulogu i za oko 5.000 njemačkih kompanija koje su u Turskoj otvorile svoje filijale. "Zemlja se ne može reformisati samo turizmom i trgovinom“, upozorava Sen.
IZVOR: DOJČE VELE,B92
