„Aleksandar Vučić je, uljuljkan u svoju svemoć i u tapšanja po ramenu koja mu stižu ne samo sa Istoka nego i sa Zapada, bio siguran u sebe i sprovođenje malignog projekta „srpskog sveta“ kroz koji pokušava da uništi građanski karakter Crne Gore.
Međutim, sad se odjednom mora baviti unutrašnjom situacijom u Srbiji, a Crna Gora kao da mu klizi iz ruku, jer su i neki crnogoroski političari koji su mu bili bliski i za koje je mislio da ih kontroliše osjetili njegovu slabost“, ocijenio je u razgovoruza Portal Analitika novinar i profesor Univerziteta u Novom Sadu, Dinko Gruhonjić.
Uzaludan pokušaj skretanja pažnje sa tragedije na Željezničkoj stanici
Tvrdnje Vučića, demantovane od strane Uprave policije Crne Gore, da je nedavno dvostruko ubistvo u bjelopoljskom selu Sokolac bilo inspirisano vjerskim ekstremizmom počinioca Alije Balijagića, naš sagovornik vidi kao uzaludan pokušaj skretanja pažnje sa tragedije na Željezničkoj stanici u Novom Sadu koju je opisao kao ubistvo s predumišljajem.
34„U trenutku dok odgovaram na vaše pitanje, prošlo je 15 dana od tragedije u kojoj je poginulo 14 ljudi (u međuvremenu je od posljedica pada nadstrešnice preminula još jedna osoba, prim.aut). I čitav postupak je i dalje u – predistražnoj fazi!? Tužilaštvo se zavuklo negdje u mišju rupu, što je redovna pojava kada je u pitanju utvrđivanje odgovornosti ovog režima za tragedije koje sve češće pogađaju građane Srbije. Saznali smo da su ispitali nekih 70 građana, ali to je, kako objašnjavaju pravni stručnjaci, samo pokušaj da se javnosti zamažu oči. Naime, riječ je o običnim informativnim razgovorima, a ne o saslušanjima potencijalno osumnjičenih za tragediju“, objašnjava Gruhonjić.
Ukratko, kako dodaje, tužilaštvo još uvijek nije izdalo naredbu za sprovođenje istrage.
„Štaviše, uklonjeni su i dokazi sa lica mjesta, i to najbrže što se moglo: ostaci nadstrešnice su prenijeti na nepoznatu lokaciju, gdje se navodno pažljivo čuvaju i vještače. Takav postupak je, opet prema riječima stručnjaka, u najmanju ruku čudan i suštinski predstavlja uklanjanje krunskih dokaza. I ne samo da tužilaštvo ne proviruje u javnost, nego mi i ne znamo ko od njih, poimence, vodi istragu. Mi novinari raznih medija uzalud postavljamo pitanja tužilaštvu, a oni nas dosljedno ignorišu. Oglasili su se 5. novembra saopštenjem za javnost i onda ih nije bilo u javnosti sve do 13. novembra. A tada su se oglasili tek kad su Vučić i Vučević dva sata ranije „izrazili uvjerenje“ da će se oglasiti“, podsjeća Gruhonjić.
Ljude u Novom Sadu ubio režim svojim nemarom i korupcijom
Drugim riječima, ističe on, više je nego očigledno da režim i u ovom slučaju pokušava da taktikom odugovlačenja izmori javnost i da je otjera u još dublju apatiju.
„Međutim, ovaj slučaj je, uz dužno poštovanje svim žrtvama dosadašnjih tragedija u Srbiji, jednostavno neodbranjiv. Ovdje se, naime, radi o tome da je poginulo 15 ljudi a veoma teško povrijeđeno troje, a među njima je doslovno mogao biti svako od nas, jer je Željeznička stanica mjesto kroz koje prolazi velika količina ljudi“, ukazuje on.
Izričit je da je te ljude ubio režim svojim nemarom i korupcijom.
„Riječ je o ubistvu s predumišljajem, a ne iz nehata, jer su znali ili su morali znati da se ovako nešto može dogoditi, ukoliko radovi nijesu izvedeni u skladu sa propisima. Nažalost, vidjeli smo da nijesu. Dakle, riječ je o ubistvu za koje je kriva država. Tačka. I to ne kažem ja, to je jasno svim građanima, kojima je jednostavno prekipjelo“, naglasio je Gruhonjić.
Srpska napredna stranka u strahu koga će „žrtvovati“
Sagovornik Analitike kaže i da Srpska napredna stranka jeste „u nekoj vrsti panike“.
„Jer Vučić - koji bjesomučno mjeri sopstveni rejting na nedjeljnom nivou – shvata više nego jasno da on opada, što je za njega doslovno nepodnošljivo, jer je riječ o nezamislivo sujetnoj osobi. S druge strane, on je poznat kao političar koji se ne odriče „svojih“. Ali, mislim da će sada morati. Jer kako je to lijepo primijetio kolega Draža Petrović, za „naprednjake“ riječ „moral“ znači kad nešto „moraš“, inače oni pojma nemaju šta je moral odista“, navodi Gruhonjić.
Koga će „žrtvovati“, to je, kaže, pitanje kojim se sasvim sigurno u strahu bave svi ti silni poltroni u njegovoj partiji.
„Od predsjednika Vlade Srbije Miloša Vučevića, inače gradonačelnika Novog Sada od 2012. do 2022, dakle i u vrijeme kada je počela „obnova“ zgrade Željezničke stanice – pa do aktuelnog gradonačelnika Milana Đurića, koji je samo fasadni prvi čovjek grada, jer Novim Sadom i dalje upravlja Vučević. Odnosno, da budemo precizniji, Andrej Vučić i Zvonko Veselinović, koji su od Novog Sada napravili najnebezbjedniji grad u Srbiji. To su, dakle, napravili od onoga grada koji je u Jugoslaviji bio najbezbjedniji i najuređeniji za život“, napominje Gruhonjić.
Neograničena vlast znači i neograničenu odgovornost
Kako dodaje, ukoliko Vučić bude primoran da sa funkcije otjera još nekog od sebi lojalnih ljudi, on će time pokazati slabost.
„A toga se strašno plaši, jer zna da poslije toga više nema nazad, već da je to put u političku propast. S druge strane, on je osoba koja sebe predstavlja kao direktora svega u Srbiji, on se u sve razumije, on donosi odluke i „presijeca“ stvari. To je neograničena vlast koju i sam priznaje i uživa u njoj. Ali, neograničena vlast znači i neograničenu odgovornost. Demonstranti su mu u Novom Sadu uzvikivali „Vučiću, ubico!“ To nikada do sada nijesmo čuli. Dakle, ako odlučuje o svemu, kako sam kaže za sebe, Vučić je odlučivao i o tome ko će se i koliko „ugraditi“ u 65 miliona eura vrijednom poslu „obnove“ zgrade Željezničke stanice. Samim tim, najveći krivac za tragediju je bez ikakve sumnje upravo on“, podvukao je Gruhonjić.
Na bijes građana, Vučić odgovorio „paljenjem Rajhstaga“
Nakon nesreće došlo je do protesta koje je naš sagovornik opisao kao najveće u Novom Sadu u posljednjih nekoliko decenija, te istakao kako nikada nije vidio veći broj policajaca u gradu.
„Riječ je bila, naravno, o pokušaju zastrašivanja građana koji im – mimo njihovih očekivanja – nije prošao. Iako su društvenim mrežama nekoliko sati prije protesta kružili video snimci oklopnih policijskih vozila i kolone „marica“ i automobila koje pristižu u Novi Sad, građane je to očigledno još više iznerviralo. Vučić na to odgovara „paljenjem Rajhstaga“, to jest Gradske kuće u Novom Sadu, u čijem su demoliranju u ubjedljivoj većini učestvovali njegovi organizovani huligani. Cijena za tu „uslugu“ je bila 50 eura plus motka u ruku. Policija, iako je bila veoma brojna i u opremi za razbijanje demonstracija, to je gledala ćutke i nije intervenisala“, ukazuje Gruhonjić.
Policija i huligani imali sličan „stajling“
Sve to je, kaže, već puno puta viđeno a cilj je, kako objašnjava sagovornik Analitike, bio da režimski mediji emituju sliku o tome kako su demonstracije nasilne. Dodaje da umjesto hapšenja huligana koji su razbijali i palili Gradsku kuću, policija u civilu – za koju, kaže, uopšte nijesu sigurni da je policija – hapsi mirne demonstrante.
„Jednu djevojku dvojica muškaraca, koji se ni na koji način nijesu legitimisali, prvo bacaju na tlo, pa jedan od njih sjeda na nju, pa je vuku po asfaltu. Potom se njen momak ustremljuje na njih da bi je zaštitio. Oni onda kreću da se obračunaju s njim i zatim se na njih ustremljuje nekadašnji potpredsjednik Vlade Vojvodine Goran Ješić. Tek tada jedna od tih nepoznatih osoba pokazuje policijsku značku, a druga ni tada. Epilog: Ješić i student Relja Stanojević koji je branio svoju djevojku su u pritvoru i osumnjičeni su za napad na službeno lice“, kaže Gruhonjić.
Kako dodaje, istovremeno niko od potencijalno odgovornih za stradanje 15 ljudi nije ni saslušan a kamoli da je u pritvoru.
„Čitav slučaj hapšenja Ješića zabilježile su i kamere TV N1. I svima je jasno da su „policajci u civilu“ imali sličan „stajling“ kao i huligani koji su uništavali Gradsku kuću: kapuljače preko glave, plus jakna zakopčana „do grla“, tako da im se lica jedva naziru“, naveo je Gruhonjić.
Pitanje je da li je Srbija uopšte država ili je samo teritorija
Dodaje da se još jedna veoma ilustrativna epizoda desila u petak, 8. novembra, kada su demonstranti u Novom Sadu blokirali Varadinski most.
„Dvije studentkinje novosadskog Filozofskog fakulteta iz Beograda stižu u Novi Sad negdje iza 18 sati. Izlaze na stanici u Petrovaradinu, jer je zgrada željezničke stanice u Novom Sadu zatvorena (vjerovatno će morati biti skroz srušena, jer je, padom nadstrešnice, statika te zgrade, inače originalno kapitalnog umjetničkog djela arhitekture jugoslovenskog socijalizma, nepovratno narušena. Toliko o „naprednjačkoj modernizaciji“ i „brzim prugama“, oni su u stanju sve da sruše). Studentkinjama Mili Pajić i Doroteji Antić prilaze šestorica muškaraca u crnom i kažu im da moraju poći za njima“, navodi Gruhonjić.
Kaže da nakon što one to odbijaju, Mila počinje da vrišti i tek tada se jedan od nepoznatih muškaraca legitimiše kao policajac.
„Ali nekako „iskosa“, da se jedva vidi značka. Potom ih odvode u nepoznatom pravcu. Doroteja se javlja ocu i kaže mu da je privedena. Otac sa advokatom tri i po sata obilazi sve policijske stanice u gradu, gdje im – redom – kažu da djevojke nijesu kod njih. Otac se veoma zabrinuo kada je shvatio da su policajci u stanicama iskreni, da ne znaju gdje su dvije djevojke. Potom je prijavio otmicu svoje kćerke. Ubrzo poslije te prijave, njih dvije su puštene. Ispostavilo se da su ipak bile u jednoj od policijskih stanica u kojima su ocu rekli da nijesu kod njih. Ko ih je, u stvari, uhapsio“, pita Gruhonjić.
Stava je da ovi slučajevi zapravo govore o tome da je država oteta.
„I da, sasvim izvjesno, postoje i neke parapolicijske strukture koje služe kao pretorijanska garda samom Vučiću. Ukoliko je tako, to je državni udar. A možda i nije. Jer, pravo pitanje je da li je Srbija uopšte država ili je samo teritorija“, ističe Gruhonjić.
Ljudi sada gledaju gore kad hodaju, za svaki slučaj
Kaže kako ne vjeruje da će ove demonstracije proći kao i prethodne u Srbiji.
„Ovdje je situacija kristalno jasna: Vučićev režim je svojim činjenjem ubio 15 ljudi, a troje veoma teško povrijedio. Sada vidimo da se stvaraju različiti „džepovi otpora“ i da građani shvataju da njihova borba ne može trajati kratko, da moraju biti uporni, jer je riječ o režimu koji je doslovno opasan po život svih ljudi. Jer svako se u tom tragičnom trenutku mogao naći ispod te nadstrešnice. Ljudi sada gledaju gore kad hodaju, za svaki slučaj. Cijela Srbija je pod nadstrešnicom“, istakao je Gruhonjić.
Smatra da u ovom momentu postoji i „kritična masa građana koja želi pad ovog režima, da postoji i kritična masa studenata, akademskih radnika, intelektualaca“...
„Ono što ne postoji a što se svakako može ubrzano popraviti jeste organizovana opozicija koja cijeli taj bijes, cijelu tu ogorčenost, svu tu beskrajnu tugu koju građani osjećaju u ovom trenutku ne može politički artikulisati niti kanalisati. Ja bih rekao da – što će na prvi pogled zvučati apsurdno jer je Vučić već 12 i po godina na vlasti – ovaj trenutak u vremenu predstavlja „nultu tačku“ za organizovanje opozicije. Mislim da je to realnost koju treba prihvatiti, kao i činjenicu da su demonstracije već sada iznjedrile neke nove političke lidere. Najviše se citira upravo Goran Ješić, koji je režimu poručio ono što je velikom broju građana na srcu: „Pi... vam materina, da vam pi... materina““, kazao je Gruhonjić.
Nemoguće popraviti poziciju novinarstva bez solidarnosti
Sagovornik Analitike se osvrnuo i na nedavni fizički i verbalni napad na novinarku Pobjede Anu Raičković.
„Napad na koleginicu u Podgorici je užasan primjer odnosa ovih novih „tranzicionih uglednih građana“, suštinski teških primitivaca koji su se na brzinu pljačkom obogatili, prema nama novinarima“, kazao je Gruhonjić.
Kaže kako ovaj napad, nažalost, nije ni prvi ni posljednji.
„Jer su svi ti razni vučići, dodici i njima slični svojim odnosom prema novinarima zapravo trasirali put da je nasilje nad nama ne samo dozvoljeno već i poželjno. I ne, nije moguće popraviti poziciju novinarstva bez solidarnosti“, istakao je Gruhonjić.
Njegov prijedlog je uvijek, kaže, jedan isti.
„Kada neko od nas bude napadnut, kolege i iz matične države i iz regiona treba da preuzmu priču kojom se bavimo i nastave je istraživati u svojim medijima. Pa će onda nasilnici, simbolično, dobiti bumerang u glavu: umjesto jednog medija, njima će se baviti njih 20 ili 30. S tim što treba praviti razliku između novinara i anti-novinara, kojih je u medijima danas nažalost mnogo. A njihova uloga jeste da ubiju povjerenje građana u novinarstvo i da budu na strani onih koji nam rade o glavi, bilo da je u pitanju „prava“ ili politička mafija“, zaključio je Gruhonjić.
