Dugogodišnja vlast koju je, prema njenim riječima, predvodio DPS je duži niz godina izbjegavala da pokrene reformske zahvate koji bi doveli do, prije svega, uređenog registra prebivališta koji je veoma važan za birački spisak, ali i za ostale segmente funkcionisanja države.
„S druge strane, vlast nakon parlamentarnih izbora 2020. godine je, umjesto da prekine ovu praksu, zapravo održala kontinuitet odnosa prema (ne)rješavanju ovog veoma važnog pitanja. Prilično brzo su zaboravili šta su građanima obećavali dok su bili opozicija i dali svoj značajan doprinos da izborna reforma doživi propast. Stoga su u Crnoj Gori i dalje na snazi dva ekstremna stava o biračkom spisku: prvi da je on “najbolji u Evropi” i drugi da u njemu ima “stotine hiljada izmišljenih birača-fantoma kojima se izdaju lažne lične karte”. Naravno, zavisno od trenutnog političkog interesa, partije biraju narativ o biračkom spisku koji im u tom momentu odgovara“, kaže Gvozdenović.
Želeći da ponovo skrene pažnju na nedostatak političke volje za sprovođenje izborne reforme, Centar za demokratsku tranziciju (CDT) objavljuje analizu “Kako do kvalitetnog biračkog spiska?“ u kojoj smo analizirali probleme koji opterećuju birački spisak i predložili održiva rješenja koja su u skladu sa međunarodnim standardima.
„Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je činjenica da u biračkom spisku imamo upisane građane/ke koji tu ne bi trebalo da se nalaze. Tu se najkrupniji problem tiče neažurnog Registra preblivališta crnogorskih državljana iz kojeg se, između ostalog, izvodi birački spisak. Imamo jedan broj građana koji ima fiktivno preblivašte u Crnoj Gori, ali ipak se nalazi u biračkom spisku i može da glasa“ dodaje Gvozdenović.
U Ustavu je, kako istile propisan uslov preblivališta od 24 mjeseca za ostvarenje prava glasa u našoj zemlji, što znači da je namjera bila da oni građani/ke koji zaista žive i vežu svoju sudbinu za Crnu Goru, o njoj mogu i da odlučuju.
„Međutim, ova ustavna intencija nije pretočena u adekvatan zakonski okvir,pa je građanima ostavljeno na slobodnu odluku da li će odjavljivati prebivalište. Kako bi se riješio ovaj problem potrebno je značajno poboljšati legislativu, a onda sprovesti opsežnu terensku kontrolu i razmotriti svaki pojedinačan slučaj, kako bi država “pronašla” svoje državljane i utvrdila ko od njih jednovremeno ostvaruje biračko pravo i u zemlji u kojoj boravi i u Crnoj Gori“, kaže Gvozdenović.
Osim ovog, dodaje, postoje i drugi problemi koje je važno rješiti kako bi se “očistio” naš birački spisak što se prvenstveno veže za pitanje ažurnosti Registra državljana Crne Gore i Matičnog registra umrlih.
„Neophodno je uvesti mehanizme koji će omogućiti bolju internu i eksternu kontrolu tačnosti biračkog spiska i time graditi povjerenje javnosti u izborni proces“, zaključuje Gvozdenović.
