Piše: Saša ĐUROVIĆ
U predizbornim nastupima DF najpričljiviji je Medojević, što je nekako i bilo za očekivat. U jednom verbalnom istupu reče da se on i DF „ne bore samo protiv vlasti nego i protiv sistema koji je bolestan”. Jeste sistem bolestan ako su mane postale vrline i kontra. Većina osiromašenih Crnogoraca ”izgrađenih” u socijalizmu, u ustrojstvu dogovorne ekonomije, usidreni u luci socijalne bezbrižnosti, prenebregli su poslovicu koja kaže ”poštenje je najkraći put do siromaštva”.
Nije narod ni tada bio prepošten al pošteniji nego sada jeste. Recimo, danas se za poštenog tretira - svako ko ne daje pare na kamatu; dobar đak je svako ko nema jedinice, makar bio dovoljan; primjeran je svako ko se ne drogira. Kriterijumi vrednovanja su spušteni na najnižu moguću razinu.
Socijalne disharmonije: U takvom konglomeratu socijalne deponije dešavaju se razne disharmonije kakvih nema ni u literaturi, da se ministrova kći uda za mesarevog sina recimo. Ali u deponiji socijalnog konglomerata to nije čudno jer obrazovna distanca izmedju ministra i mesara nikad nije bila manja. A kad pomenuh mesara već, na nivou fenomena mi je zanimljivo da u Crnoj Gori mesari debatuju o ekonomskoj politici. Da su živi Domanović i Nušić ne bi znali šta će od posla.
Konačno, slažem se sa Medojevićem da je sistem bolestan; da je prepun neznalica i licemjera, da je to sistem u kom su se obogatili nepismeni, ponavljači djaci i svakovrsne protuve … Ovom društvu treba ljekar specijalista. Ne bih da forsiram evropsku priču ali činjenica je da je Evropa mnogo naprednija u sferi medicine u odnosu na region. A ovi koji se nude da liječe, poput Medojevića kao alternative, meni liče na nadriljekare.
Domaći nadriljekari: Hipokriti a ne obavezuje ih Hipokrat. Ne djeluju pouzdano. Za takve je Jovo sa Romanije ljekar specijalista. Iako Medojević reče da su oni antisistemski meni DF liči na nekog ko bi da se dokopa vlasti a onda da radi isto pod firmom borbe koja bi trebalo da fingira “liječenje”. Medojević to i ne krije, on decidno kaže kad agituje kod potencijalnih glasača, da mu “treba vlast da bi mogao da se bori protiv sistema”!?
Imate takav primjer borbe protiv oboljelog sistema u susjednoj Srbiji. I, šta se tamo desilo? Tamo đe je zvanični Brisel u 17 sati već proglasio Nikolića za pobjednika - da nije tamo boljitak neki? Dakle, moja anticipacija je zasnovana na argumentima od kojih je jedan ključni koji ću formulisat u formi pitanja: Ko od ”liječnika” bolesnog sistema živi loše? Niko!
U prilog toj priči. Ja ne volim tabloide pa ni televizije tabloidne, kao što je ova na kojoj najavljuju serije tipa “(gol)Oguz” ili naredni broj dnevnog tabloida istog naziva kao ta tv Ali, burleskno je kad urednik kontakt emisije na toj televiziji dovede u goste lidera SNP-a pa ga bukvalno preznoji u devet voda navodeći mu da nikako ne može može kritikovati vlast - ako radi isto što i oni. Konkretno, podiže nekakav sprat od 600 i kusur kvadrata bez građevinske dozvole koju je posle dobio, kako sam reče mašući papirima. Nesklad između teme i njene stilske obrade, burleska prototip! Pri tom ta zgradica ima tri sprata, znači da dva sprata (cijenim da je kvadratura ista, dakle nešto više od tričavih 600 kvadrata po spratu) ukupne kvadrature preko 1200 nijesu sporna!? Za ta dva sprata imaju dozvolu. Niko ne pita - odakle pare?!
Moralni primjeri: Mada, moram priznati da me taj čovjek iz SNP-a prijatno iznenadio u onom elementarno ljudskom smislu, makar zna za stid čim se toliko preznojavao da mu je znoj liptio niz čelo a potiljak mu bijaše kao da je upravo izronio iz vode. Mada, pitanje je ko je umio da vidi taj stid jer ogroman broj ljudi ovdje pati od poremećaja percepcije: vide ono što oni hoće.
A to što oni to ne znaju ili što nijesu čuli za tu kategoriju - ne znači ništa. Neznanje ne opravdava. Dakle, ajde da ovi koji su instalirali loš sistem, kako reče Medojević-ljekar, koji su sistem razboljeli, ajde da ga izliječe sami. Tuđa ruka svrab ne češe. Ajde da ozdrave sistem, ako treba i na bazi društveno korisnog rada. Imate u Americi takve vrste sankcija koje se izriču svako malo. Dovoljno su bogati pa valjda nemaju potrebu za uvećanjem salda jer ovi drugi, koji se nude da liječe sistem, će dobro naplaćivat bojim se. Sem toga, ne bi se takav, oboljeli sistem, zapatio u Crnoj Gori da narod nije kakav jeste. Sporno pismen a nesporno slugeranjski, licemjeran, pakostan, poltronski, žbirski. U većini.
Sad će mi opet imputirat da greške vlasti “nepravedno” prebacujem na narod. Branko Miljković je jednom pametno rekao: “Ako smo pali, bili smo skloni padu”. To je istina. Zakon gravitacije. Ne može se kontra zakonima fizike. Ne može to ni Ronaldinjo “no look pass” kom je Šofranac nerijetko imputirao da je napravio potez kontra zakonima fizike. A nije, nego Šofranac nije igrao lopte; ako i jeste on to ne zna pa misli da se to protivi zakonima fizike. Kao u onoj priči kad mali „južnoprugaš“ dođe prvi put sa ocem na more pa kaže: “Auu, tato, kolika Nišava!“ A to, da gledaš u lijevo a dodaš saigraču desno, zna svako ko je iole fudbaler. Nema to veze sa zakonima fizike nego sa znanjem.
Obezvrijeđeno znanje: Znanjem koje je tako obezvrijedjeno u regionu da se s’ njim praktično sprdaju! Svojim očima sam gledao da se nekolicina bezubih sprda stomatologu! Fakat je da je sistem bolestan! Ili mislite da bi se ovakav sistem sa pobrojanim mu ”karakteristikama” “primio” u Švedskoj recimo? Ne bi naravno.
Elem, u Crnoj Gori su sociološki ”zakoni” ravni zakonu gravitacije. Idu na dolje nužno. DPS je opet napravio dobru procjenu, isturili su - u javnim istupima makar - nekog Jelića “seoska sam lola look“ koji je na listi odbornika pod brojem 44. I to je OK, to je socijalna priča koju narod voli. Djeluje on skromno, kao fin, pošten, smjeran. Pri tom je „pod brkovima“. Vidno njegovanim. Evidentno se stara o njima makar koliko Ivan Tasovac o frizuri. Pitanje je: da li će Evropi taj look i ta priča biti po ukusu jer Evropa ne vjeruje ni guslama ni brkovima kojima većina crnogoraca nešto garantuje. U EU se garantuje čekom ili hipotekom a brkovi imaju „težinu“ samo u sferi vizuelnog. Evropa vjeruje samo djelima! Ne pali tamo “seljačka milet“ story, kako bi rekli stari crnogorci. Without story.
Nego da ne idem u vizuelnu deskripciju jer mi je, davno još, jedan crnogorski ministar zamjerio što sam mu za prijatelja, čelnika u jednom sportskom savezu, napisao da ima glavu za šubaru. A to nije uvreda, to je moj subjektivni doživljaj ali, u Crnoj Gori pravo na subjektivni doživljaj ima samo predsjednik države valjda.
Predizborni trik-mehanizmi: Iskreno se nadam da niko neće biti toliko glup da se drzne da to pravo subjektivnog doživljaja pokuša uskratiti Sju Key Braun recimo. Kao što to rade razni Dačići zvaničnicima EU po Srbiji. Zato im predviđam ulazak u EU limburga mjeseca neke godine. Dakle, ne voli narod one van prosjeka a ne voli pametne prvenstveno jer, nije kao oni. Lično bih volio da taj „trik“ DPS-a, sa predizbornim “brko“eksponentnom prođe.
Taj trik na nivou prepredenog Balaševića koji Podgoričane „časti“ projekcijom filma a veče prije toga zaradi prekodesetine hiljada „evrića“ na prodatim kartama od istih tih. I nek zaradi - ko radi i treba da ima, nije sporno. Sporan je mehanizam u konkretnom slučaju, i naravno ljudskost. Jer umjetnost nije politika, umjetnost mora imat dušu za razliku od politike koja je nema.
Svaka partija, u toj sferi “trika“ ima nekog za izbornu trku. Sjetite se samo Simonovića iz SNP-a: nezanimljivu priča, bez amplituda u izlaganjima, da ga čovjek pozlati sa sve brkovima, njegovanim. Imate onda Konjevića iz SDP-a, umjeren, uglađen, takođe bez amplituda u priči. Ali i bez brkova. A onda, evo viđeh Pajovića lidera “pozitivne“ koji nije čestito ni stupio na političku scenu a reče da mu „ne pada na pamet da čeka u nekom hodniku Brisela ili Vašington da bi Crna Gora dobila pristup institucijama“?! Bravo mladiću, doći će oni na noge tebi, tako lijepom i pametnom da te zamole da im učiniš čast pristupom najvažnijim insititucijama. Gospode Bože! Oduvjek mi je bilo zanimljivo otkud se pojavljuju takve figure koje postaju „bitne“, s’ brkovima ili bez?
A onda mi je znameniti hrvatski novinar Pero Zlatar ispričao kako je, mnogo bitnija u odnosu na ove, Jadranka Kosor dospjela u svijet politike. „Vidiš Saša, ona je bila voditeljica jutarnjeg programa na hrvatskom radiju, Tuđman se rano budio i slušao je svakog jutra, dopalo mu se kako ona to radi, pozvao je telefonom i to ti je to“.
Dakle, pojavljuju se pravo niodkuda, s’ brkovima ili bez kao u slučaju Kosor i lidera Pozitivne koji lupi pa osta živ. Kao da suče brkove a oni mu se i ne naziru, baš kao ni uspjeh u politici, ako je suditi po ovako „vještim“ izjavama.
