Strip-verzija priče o djevojčici koja je sa 13 godina završila u logoru i u njemu umrla, izdat je u okrilju muzeja Ane Frank.
Dnevnik Ane Frank (Anna Frank), jedno od značajnijih svjedočanstava o holokaustu koje je napisala djevojčica koja je sa trinaest godina završila u koncentracionom logoru Aušvic (Auschwitz) i dvije godine kasnije, svega nekoliko nedelja prije oslobođenja, umrla u logoru Bergen Belsen, objavljen je kao strip verzija na engleskom jeziku. Početkom sljedeće godine očekuje se i italijansko izdanje, a onda i na drugim jezicima. Strip na 160 stranica, namijenjen djeci u dobi od 14 godina naviše, izdat je pod okriljem muzeja Ane Frank, a napravili su ga scenarista Sid Džejkobson (Sid Jacobson) i Erni Kolon (Ernie Colon) koji je naslikao likove. Obojica su sarađivali i proslavili se sličnim izdanjima o napadima na Twinse u Nju Jorku pa im je ponuđeno da naprave strip na temelju knjige Ane Frank.
Odluka muzeja: Naravno, najpoznatiji strip o holokaustu je legendarni Maus koji je nacrtao Art Spigelman, (Art Spiegelman) i u kojem je ispričao priču o svom ocu, poljskom Jevreju koji je preživio holokaust. Strip je 1992. godine dobio Pulicera i u mnogim je zemljama izazvao kontradiktorne reakcije budući da je pripadnike raznih naroda prikazao kroz životinje. Poljaci su tako predstavljeni kao svinje, Amerikanci kao psi, Nijemci kao mačke, a Francuzi se pojavljuju u liku žaba. Ana Marija Beker (Annemarie Bekker), portparolka muzeja Ane Frank, rekla je da je odluka muzeja bila objaviti strip kako bi dio istorije približili djeci do koje nije doprla knjiga u kojoj Ana Frank, opisuje skrivanje svoje porodice pred nacistima. Nakon uspješnih iskustava s dva slična projekta o holokaustu, odlučili su objaviti strip baziran na “Dnevniku Ane Frank”. Upoznavanjem sa sudbinom te djevojčice djeca će saznati ono što je u mnogim drugim djelima, koja su kasnije nastala, precizno definisano, da se isti oni koji godinama funkcionišu kao mirni i dobri susjedi sasvim prirodno i naizgled iznenada dobrovoljno prijavljuju da učestvuju u ubistvima, progonima i mučenjima, da su Anu i ljude oko nje u logorima ubijali ljudi koji su bili nečiji voljeni očevi, muževi i sinovi jer se granice prihvatljivog zla mogu pomijerati.
Ljudske sudbine: Kada se žrtvama ukine pravo na ljudskost, ukida im se pravo i na život a u takvim je sistemima normalno ubijati jer tada ionako više nije riječ o ljudima. Osnovni je problem, o čemu se već raspravlja, hoće li strip banalizovati holokaust. Snježana Koren, profesorica na Filozofskom fakultetu, nema taj strah jer smatra da bi strip mogao biti dobar i u nastavi, budući da se u nastavi o holokaustu koriste i filmovi.
- Danas o holokaustu ne učimo na konzervativan način, kroz suho navođenje brojki nego kroz sudbine, ljude, predavanja, pa tako možemo koristiti i strip - rekla je, ali to ne znači da bi nužno radije izabrala strip pred određenim dijelom iz knjige koji bi htjela predstaviti učenicima na nastavi. Radovan Fučs, ministar nauke i obrazovanja, uz rezervu da nije vidio strip, ističe kako svim metodama moramo propagisati jednakost među ljudima i učiti djecu kako se holokaust nikad ne bi ponovio.
- Muzej holokausta u Wašingtonu djeci od osam godina predočava holokaust dijelom i kroz stripove, i stoga mislim da se i kroz taj oblik umjetnosti on može predstaviti na dostojan način - smatra istoričar Ivo Goldstein kojemu se to čini dobrom metodom učenja. Pisac Miljenko Jergović smatra da je sa stripom “isto kao i s romanom; ako je roman dobar - onda je dobar pa ako je i strip dobar - onda je dobar” i kao takav može biti ponuđen djeci.
Jevrejska škola: Jasenka Rafaj, direktorica osnovne jevrejske škole Lauder Hugo Kon, jedine s pravom javnog upisa na području bivše Jugoslavije, smatra da bi se strip o Ani Frank mogao koristiti u nastavi, zavisno o načinu na koji je napravljen i o uzrastu djece.
- Mi stripove koristimo od prvog razreda, ali za ovaj tek treba vidjeti kako je napravljen - kaže Rafaj.
( Jutarnji.hr)
