Od kad je počela predizborna kampanja hrabri Šavnik odolijeva četničkim i kriminalnim strukturama, koje nastoje prljavim pritiscima da zaplaše građane ovog malog gradića na śeveru Crne Gore i tako ih onemoguće da glasaju za civilizacijske vrijednosti kojima uistinu pripadaju. Predvodi ih neustrašivi Jugoslav Jakić, kome na pamet ne pada da poklekne pred silnicima i naručenim kriminogenim strukturama kojima su naručioci crnogorskog potiranja naložili da spriječe Šavničane da svoj glas usmjere tamog đe im to obraz i čast nalažu.
Ali, uzaludno im je. Slijedeći Njegoševu misao u vremenu koje nosi isto breme „ Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka“, Jakić i njegovi istomišljenici dokazuju koliko je snažna ljubav prema svome gradu i svojoj domovini. Bez obzira što je Šavnik u mnogo čemu bio i ostao zapostavljen i što se na njega malo ko obrćao iz svake vlasti, ljudi ovoga kraja nijesu skrivali ljubav prema Crnoj Gori. Zanemarivali su tu nepravdu koja im se činila, nadajući se da će doći dan kad će se poravnati očekivanja i razvoj istinski zakucati na njihova vrata. Predispozicije su postojale jasno naglašene. Trebalo je samo snage i odlučnosti da se zamajac pokrene i da to učine ljudi koji neće pozobati ono što Šavnik ima, već će svoje znanje i svoju ljubav prema njemu utkati u njegove temelje, iz kojih će rasti i narasti za zor śevera iz dana u dan. Snaga duha, tradicionalne vrijednosti, čojstvo i ljudskost sinonim su tamošnjeg čovjeka, koji ne dozvoljava da se s njim upravlja niti da posluži zloj namjeri koji bi tuđina za gospodara.
Zapitaće se mnogi zašto je baš Šavnik toliko za oko zapao naručiocama crnogorskog zla? Ne svakako zbog onoga što ima. Mada je prirodna ljepota fascinantna. Voda iz rijeka Bukovice, Tušinje, Bijele, Komarnice, Pridvorice, Grabovice Šavničke rijeke, u njenom kratkom toku, može se piti u svakom dijelu njenih slivova. Tu su i planinski masivi, bogatstvo šuma, biljnog i životinjskog svijeta, hidropotencijal. Perspektiva ovog područja je, uz one koji znaju, poput Jugoslava i njegovih prijatelja, zagarantovana. Ali nijesu zbog toga neprijatelji Crne Gore nasrnuli na njega. Treba im i ovaj gradić kao potvrda snage da mogu osvojiti i ona mjesta koje nijesu mogli ni jači ni moćniji. Ako ne regularnim glasanjem, onda silom.
Otud naručene bande silnika koje na svaki način vrše opstrukciju. Rade to ne bi li hrabre Šavničane politički zauvijek uklonili s pravog puta, ne bi li ih ućerali u srpsku kleročetničku brazdu, odakle mu ne bi bilo povratka u civilizaciju.
Nijesu im to dali snaga, umnost i hrabrost Šavničana. Nije im to dao Jakić, kome ne smeta što je sam na prostorima političkog bojnog polja, ostavljen od mnogih čija je obaveza bila da pomognu. Jer, ne bori se Jakić za sebe. On je, s svojima, sebe utkao u temelje slobodarskog Šavnika, kakav god epilog ove neravnopravne borbe bio. Jakić je pobijedio, jer dobru je to dato u amanet. Pobijedio i dokazao se kao simbol otpora kleročetničkim dahijama. On je onaj koji je neophodan kako bi se osvježili redovi politika kojima je odavno postalo breme istrčati počasni krug. Zato je neophodno razumjeti da su nam neophodne poruke koje Jakić hrabro šalje, njegovo časno neokaljano ime i njegova istrajnost. Ako se takvi prepoznaju kao nova snaga, neće suverenistima faliti pobjeda. Zato, moraju znati svi da čekanja viće nema. Niti ga smije biti.
Boreći se istinski protiv neprijatelja Crne Gore, čija je namjera prepoznata u Šavniku mnogo više nego u nekim centrima na koje je bila usmjerena sva pažnja, građani ovog gradića poručuju da je koalicija DPS-SD u Šavniku odnijela pobjedu koju će potvrditi na ponovljenim izborima koji će se održati na tri izborna mjesta.
A izbori se ponavljaju jer im regularnost nijesu dozvolili silnici poslati u Šavnik da ih spriječe ako im rezultat ne bi bio po volji. To se, očigledno je neće dogoditi. Prepoznali su značenje Njegoševnih riječi hrabri i dostojanstveni Šavničani: Kome snaga leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“. Ne boje se besprizornika za koje bi trebale biti zadužene institucije sistema. Nije ih ni najmanje od njih strah.
Zato je logično što je hrabri Jugoslav Jakić poručio svojim sugrađanima da mogu biti mirni.
"Nastavljamo da vodimo i gradimo Šavnik", kazao je šavnički orao među hrabrim sokolovima.
