“Čitava crnogorska javnost, mediji, političke partije, nevladine organizacije, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, ambasade SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, kao i Evropska komisija su, po tvrdnjama Leposavića, zavedeni i izmanipulisani! Dakle, umjesto da se Vlada Crne Gore jasno izjasni da li priznaju da se u Srebrenici dogodio genocid, javlja se Leposavić sa tvrdnjom da je u pitanju zloupotreba”, ističe Husović.
Leposavić, napominje, dalje kaže da neće podnijeti ostavku, iako to javnost zahtijeva, a u odbrani svoje fotelje, navodi da “tražiti, dakle, od svakog živog čovjeka i javnog funkcionera da prizna zločin koji nije učinio, nedozvoljavajući mu da govori o patnjama svog ili drugog naroda i, uz sve to, navoditi kako to nema za cilj nametanje kolektivne odgovornosti, najveće je licemjerje”.
“Leposavić zaboravlja da je ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava, te da u Crnoj Gori on nikoga ne zanima kao pojedinac, nego kao čelni čovjek resora u koje spadaju i prava onih o kojima je govorio. Ministar Leposavić, koji je bio vrlo rječit kada je bilo pitanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, sada, u najmanju ruku nemušto, pokušava da opravda ono što se ne može opravdati – javno negiranje genocida u Srebrenici. Suštinski, ministar ni danas, u reagovanju koje je smišljao tri dana, ne priznaje ni genocid ni Haški tribunal. Samo obrazlaže da on nije učestvovao u genocidu, a da Haški tribunal nije “uspio da stvori uslove za pomirenje naroda” što nije ni bila uloga tribunala”, ocijenio je Husović.
Leposavić dalje pojašnjava da je, "uz istinsku želju za pomirenjem", naglasio da to ne može biti put međusobnog optuživanja i ignorisanja patnji onih sa kojima se traži pomirenje.
“Leposavić izgleda ne vidi svoju ulogu i odgovornost u tome jer kroz odbijanje da prizna, kao ministar, da je učinjen genocid, negira dobro dokumentovane i utvrđene činjenice o ratnim događajima, uključujući ratne zločine, što je u suprotnosti sa osnovnim postulatima Evropske unije i procesa demokratizacije društva, kao što mu je precizirano sa više međunarodnih adresa, na čiju navodnu podršku se pozivaju on i Vlada kojoj pripada. Kada ministar pravde javno kaže da “izvrtanje njegovih riječi i manipulaciju njima dokazuje namjeru onih koji to čine, te da su jedni dokazali da uporno ignorišu pravo na jednakost, čak i za žrtve, drugi pokušavaju da sakriju kriminalnu prošlost, a treći su postratni profiteri”, da li ministar tu misli na svoga, ovih dana nijemog, predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića poznatog po svečanom dočeku međunarodnog teroriste i velesrpskog nacionaliste Nikole Kavaje u kući Milete ,,Čiče” Pavićevića na Draču u Podgorici, kojem su prisustvovali članovi Šešeljeve Radikalne stranke i četničkih udruženja? Ili na svoju koleginicu ministarku prosvjete, nauke, kulture i sporta, Vesnu Bratić, po sopstvenom priznanju deklarisanu kao “žena četnik” koja je Borisa Dežulovića javno prozivala da je ustaša i takođe odbila da prizna genocid u Srebrenici? Ili na savjetnike u Vladi koji vode stranice na kojima se prijeti “krstiće se i ko neće”?”, navodi Husović.
Ministar, kako je podvukao, u maniru svog premijera, ali i potpredsjednika čiji visoki funkcioneri takođe negiraju genocid, usljed nedostatka argumenata za svoj rad, tvrdi da je sva domaća i međunarodna javnost izmanipulisana.
“Očigledno je da se danas manipulacijama i populizmom bavio samo Leposavić, koji je, umjesto da podnese ostavku, bio advokat sam sebi. A poznato je šta izreka kaže za takve advokate”, zaključuje Husović.
