Konkretne posljedice demonstracije sportskih vještina u Kanadi ovih dana su i desetine tisuća posječenih stabala i razneseni dijelovi planina za olimpijska borilišta u dolini Kalagan, te proširenje ceste Sea-to-Sky. Zbog gubitka staništa rekordan broj medvjeda gine na toj autocesti, a milioni lososa uginuli su u rijeci Frejzer zbog vađenja šljunka miniranjem za potrebe gradnje.
Ni sama skijališta nisu nevina priča. Gradnja svakog skijališta, nosi sa sobom gradnju smještajnih objekata, pratećih sadržaja i slično. Većina tih „novoizgrađenih objekata", sagrađena je na zemlji koja pripada urođeničkim narodima jer je Britanska Kolumbija, još uvijek, velikim dijelom nezaposjednuta indijanska teritorija.
Beskućništvo se utrostručilo: Borbe između urođenika, ekstraktivnih industrija i drugih „razvojnih projekata" i kanadske države su brojna, i nisu vezana samo uz Igre. "To nisu bile najzelenije igre, bile su to igre korporativnog greenwasha. Beskućništvo se utrostručilo jer su milijarde potrošene na autoceste i smještaje za bogataše. I ove su se igre odvijale na nezaposjednutim teritorijima gdje urođeničke zajednice nastavljaju biti na prvim linijama odbrane zemlje od industrijske ekspanzije", piše u pozivu na jučerašnji protest u Vankuveru, na dan zatvaranja Olimpijskih igara.
"Želimo da javnost zna pravu priču. Priču punu toksičnih jezera, rastućih brojki oboljelih od raka, prekršenih dogovora, naftovoda i kršenja ljudskih prava." Govorilo se i o takozvanim „tar sends“, ili „naftnim pijescima“. To je nafta pomiješana s pijeskom, a u Kanadi takvo tlo zahvaća ogromno područje, 54 hiljade kvadratnih milja, u susjedstvu Olimpijskih igara, u Alberti.
Na djelu je neviđena devastacija ekstraktivne industrije na koju su tokom cijelih Igara upozoravale razne grupe, od Urođeničke okolišne mreže do Siera Kluba koji je pokrenuo cijelu kampanju „Voli zimu, mrzi naftne pijeske“. Zbog istih je Kanadi, sjetit će se neki, dodjeljivana, „Fosil dana", antinagrada u Kopenhagenu gotovo svaki dan. Nekada je iskorištavanje pijesaka bilo neisplativo, ali s razvojem tehnologije i porasta cijene nafte na svjetskom tržištu postalo je vrlo unosno. Postupak kojim se nafta crpi je vrlo destruktivan prema okolini, čitava se površina praktički „kuha“, a razina kanadskih emisija stakleničkih plinova otišla je u nebo.
Hvali se zimom a „kuva“ planetu: Kanada je tako povećala svoj udio u doprinosu globalnom zatopljenju umjesto da ga kao potpisnica Kyota smanji. Zemlja poznata po svojim zimama biće zapamćena kao prvi domaćin Zimskih olimpijskih igara koja je snijeg morala dopremiti helikopterima.
Čak su se i neki sportaši uključili u ekološku kampanju kao bivši Olimpijac i NHL hokejaš Mike Richter koji je upozorio da "nema ozbiljne borbe s klimatskim zatopljenjem dok gorivo dobivamo iz najprljavijeg izvora, a ako ne uspijemo u toj borbi to bi mogao biti kraj zime kakvu poznajemo". Kraj zime, pa onda i zimske Olimpijade.
Apsurdno je da se jedna zemlja u isto vrijeme hvali zimom i ulaže ogroman novac u zimske sportove, a s druge pokušava „skuhati“ planetu.
Međutim, Olimpijske igre prati i niz drugih, ne nužno pozitivnih, posljedica. Od osamdesetih godina naovamo, Olimpijske su igre izazvale raseljavanje dva miliona ljudi. U Seulu je 1988. raseljeno 750 hiljada siromašnih, u Atlanti 1996. trideset hiljada, a u Pekingu 2008. čak 1,5 miliona.
Sponzori krše ljudska prava: U Vankuveru je broj beskućnika narastao za 150 posto. Raseljavanje, ipak, nije posljedica samo Olimpijskih igara, već i mnogih drugih velikih skupova ljudi. Čak i zbog događaja kao što je Svjetski socijalni forum u brazilskom Belemu prošle godine, čija bi ideja trebala biti promocija socijalnih prava, gradske su vlasti uklonile ilegalne potleušice koje su desetljećima stajale na istom mjestu i bile jedini dom za mnoge.
Olimpijske igre, također, pretvaraju grad u policijsku državu. Ali, ne samo one. Sjetimo se samo posljednje policijske države u Kopenhagenu za vrijeme UN-ovog klimatskog skupa.
Olimpijske igre dovode do porasta prostitucije i trafikinga. Rastu i javni dug i korupcija. Među zamjerkama koje navodi anti-olimpijski pokret je i ta da su mnogi korporativni sponzori odgovorni za kršenje ljudskih prava i uništavanje okoliša- McDonalds, Coca-Cola, Petro-Canada, TransCanada, Dow, Teck Cominco, dok su drugi veliki proizvođači oružja, kao General Electric i General Motors. Petro-Canada je uz to upleten u priču o iskorištavanju naftnih pijesaka,
(H-alter)
