Cipele su jedan od najstarijih pronalazaka čovjeka, iako su to u početku bili samo "štitnici" za hod po kamenju, nevješto napravljeni od trave i lišća. Obuća se često spominje i u Bibliji, a crteži cipela sa štiklama koji datiraju iz perioda 4.000 godina prije Hrista otkriveni su na zidovima egipatskih hramova i grobnica faraona.
Antička grčka civilizacija je obući udahnula ljepotu, eleganciju, prefinjenost, čak rasipništvo. Rimska imperija je prema obući "prepoznavala" na primjer konzula koji je isključivo nosio bijelo, senatora u braon boji, dok je ostatak regije imao kratke čizme otkrivenih prstiju.
Izum Katarine Mediči: "Štiklica" je bilo u ranim epohama, ali se smatra da ih je u modu uvela Katarina Mediči 1533. kada je, pošto je bila niska rastom, za vjenčanje sa vojvodom od Orleana naručila par cipelica sa jako visokom potpeticom. Njenu zamisao su ostvarili majstori iz Firence, koji su i u ono doba bili najpoznatiji cipelari. Još od njih seže italijanska umješnost izrade obuće. Kad je kraljevska nevjesta prošetala svoj par, takve cipele postale su hit među pripadnicama ljepšeg pola evropske aristokratije.
I tako je počela pomama za štiklama. Cipela sa visokom štiklom je postala simbol pomodarstva, klasnog statusa i bogastva.
Sljedeća stoleća (17. i 18.) su samo "dodavala" centimetre štiklama. Što je bio viši status dame u društvu, bila je viša i potpetica. Francuska buržoaska revolucija je u toj zemlji "spustila" mnoge aristokratske manire, pa i potpetice, ali od 19. vijeka pa nadalje štikle su opet u modi i preko njih se "saopštavaju" novi modni trendovi.
Obuća kao odraz psihološkog profila: Obuća je važna "stavka" u muško-ženskim odnosima i shvatanju psihološkog profila i jednih i drugih. Postoji tanana veza između svakog pojedinca i obuće koju nosi, svakog para štiklica, sandala, čizama, patika, papuča i slično. Nešto kao životna filozofija. Pojedine narode karakteriše pojedina vrsta obuće: Srbe opanak, Holanđane klompa, Japance japanka, Indijance mokasina itd.
Razne vrste obuće čija istorija seže još od ledenog doba, našle su mjesta u više specijalzovanih muzejskih zbirki koje postoje na različitim mjestima širom naše planete. U svakoj muzejskoj postavci je obavezna priča o materijalu od kojeg je obuća kroz vijekove pravljena: sušeno nisko bilje i trava, papirus, palmino lišće, kožne trake i komadi, platno, čipka, drvo, guma, plastika, staklo, čak i zlato i drago kamenje.
Muzeji prate i istoriju tehnologije sastavljanja dijelova obuće: prošivanje travom i kožnim trakama, ljepilo, mašinsko šivenje, livenje u kalupe, kompjutersko modeliranje... Danas inovacije koje mijenjaju cijeli svijet postaju svakodnevna pojava i daju obućarima nevjerovatne mogućnosti, izjavila je za agenciju Asošieted pres Elizabet Semelhek, viši kustos muzeja Cipele Bata u Torontu.
Batina muzejska zbirka od 13 hiljada eksponata: Cipele Bata je ime velike, nekada porodične fabrike obuće, koja je do sada prodala više od 14 milijardi pari. Firmu je 1900. pokrenuo Tomaš Bata sa svoja tri brata i samo tri radnika. Danas je to ogromna multinacionalna firma, sa sjedištem u Švajcarskoj, koja ima proizvodnju u 26 zemalja i razne djelatnosti u još 68 zemalja.
Koncern još od 1938. ima građevinsku proizvodnju i osiguravajuće društvo Atlas, turističku agenciju, robne kuće, prodavnice, stambeni fond, sopstvena polja i šume, čak i sopstvenu željezničku prugu. Batina muzejska zbirka u Torontu ima oko 13.000 eksponata najranijeg dizajna i stilova od antičkih, renesansnih i baroknih vremena, do modernog doba i ekskluzivnih stilova kakve nose, na primjer, Karmen Miranda ili Ledi Gaga.
Mnogi stari eksponati su prošli kroz stručne ruke konzervatora da bi zablistali kao da su sada pravljeni. Najstariji primjerak je od kože ajkule, pronađen u pećini na sjeveru SAD, a veruje se da ima više od 9.000 godina.
Kustos muzeja u Torontu voli muzejsku postavku istorije "štiklica" i uvijek posjetioce podsjeti na bajku o "Pepeljugi" i njenoj cipelici. Ona rado priča kako su žene u Veneciji u 16. vijeku u specijalnim prilikama nosile štikle visoke oko 20 centimetara, pa im je bila potrebna pomoć bar dvojice slugu da bi se uopšte kretale.Uticaj Holivuda: Danas se uglavnom nose štikle od dva do tri centimetra, ali i više, dok za ekstremnu "dvanaesticu" mnogi kažu da može poslužiti kao "hladno oružje". Štiklice su u tokom 20. vijeka postale "skultpuralno-arhitektonsko djelo", a na mnoge stilove veliki uticaj imala je filmska produkcija Holivuda i štikle kakve u filmovima i u životu nose Sindi Kraford, Klaudija Šifer, Naomi Kembel, Linda Evanđelista, Jasmin Gauri i druge slavne žene, kaže kustos muzeja u Torontu.
U muzeju su zastupljeni i prilozi o najpoznatijim proizvođačima obuće kao što su Feragamo, Herman Delman (čije su modele nosile Merilin Monro i Džoan Kraford), Prada, Miu Miu, Manolo, Guči, Šanel, Dior, Živanši, Balenciaga, Botega, Versaće, Fendi, D&G, Valentino ...
Muzeja obuće ima još u svijetu. Pored ostalog, u Nortemptonu u Velikoj Britaniji postoji velika muzejska zbirka čizama, u Barseloni je Muzej istorije kalcona, na Filipinima je muzej Marikina u kome su cipele koje je nosila Imelda Markos, u Filadelfiji je oko 900 pari cipela poznatih ličnosti, a postoji i virtuelni muzej na adresi www.virtualshoemuseum.com.
(Milanka Marković, B92)
