Vladajući desničarski, a suštinski i kleronacionalistički blok Jaroslava Kačinjskog – Ujedinjena desnica, predvođena njegovom partijom Pravo i pravda – gotovo sigurno će opet biti najjači. To govore apsolutno sve ankete rađene proteklih sedmica.
Promjena ne bi trebalo da bude ni kada je u pitanju druga koalicija po snazi. Biće to opet liberalna Građanska koalicija Donalda Tuska. No, oni će i ovog puta očito biti daleko od mogućnosti da formiraju vlast, s obzirom na to da im gotovo nijedna anketa ne daje 30 odsto glasova.
Konfederacija – tas na vagi?
I onda stižemo do ključne informacije – nijedna od anketa kao treću partiju po snazi više ne vidi Ljevicu sa partnerima. Njih je prestigla ultranacionalistička alijansa Konfederacija slobode i nezavisnosti. U pitanju su ekstremni desničari koji su na izborima prije četiri godine imali manje od sedam odsto glasova, a koji sada prema anketama uglavnom imaju između 13 i 14 procenata.
Takva podrška bi im, kako se pribojava opozicija u Poljskoj, dala mogućnost da budu ‘tas na vagi’ nakon izbora – odnosno, da naprave postizborni savez sa ionako isuviše desnim blokom Jaroslava Kačinjskog.
Taj bi epilog sasvim sigurno bio uvod u još radikalniju vladavinu u Poljskoj, koja je, uz Mađarsku, ionako naročito ‘ozloglašena’ kada su u pitanju članice EU. Pritom, Konfederacija je uz sve još i struktura koja okuplja – euroskeptike.
Željeli Poljsku bez Jevreja, LGBT i abortusa, a sad govore o – ekonomiji
Zanimljiv je, međutim, imidž same alijanse Konfederacija. Jer, često će se čuti kako je riječ o dominantno mlađim ljudima, koje predvodi 36-godišnji Slavomir Mencen, a koji su zainteresovani za ekonomske teme i privredu. Uostalom, i sam je Mencen doktor ekonomskih nauka, pri čemu je vlasnik konsultantske kuće iz te oblasti.
Zagovaraju jednake poreske stope za sve, ukidanje obaveznog penzionog i zdravstvenog osiguranja, no najskloniji su kontinuiranom kritikovanju Evropske unije. I naravno – svemu onome što su gotovo ‘sveta načela’ ultra-desnice, a što je ipak teško zamaskirati temama iz oblasti ekonomije.
“Želimo Poljsku bez Jevreja, homoseksualaca, abortusa, poreza i Evropske unije”, poručivao je prije nekoliko godina lično Mencen.
Predlagao je pritom i robiju za žene koje se odluče na abortus, a iako u novije vrijeme pokušava da promijeni retoriku – birači centra i lijevih stranaka ipak ne zaboravljaju šta je sve propagirao.
Priča o ultradesničarskom mozaiku
Mencen je vođa stranke Nova nada, a uz nju u Konfederaciji su i Nacionalni pokret, Kruna, Unija hrišćanskih porodica, Stranka vozača… čitav mozaik najkonzervativnijih pojava u poljskoj politici.
Osnovani 2019. godine, na prošlim su izborima osvojili 11 mandata, a ovog bi ih puta mogli steći i dvostruko više. Ostvariće rast uglavnom zahvaljujući doskorašnjim biračima vladajuće Ujedinjene desnice, koji su promijenili tabor motivisani njihovim provokativnim nastupima u Sejmu, ali i još direktnijom retorikom u odnosu na Kačinjskog i saborce.
Podsjetimo, Kačinjski je – drugi put – preuzeo vlast 2015. godine i od tada je ne ispušta. U međuvremenu je njegova konzervativna politika rezultirala brojnim kontroverzama, od kojih je najveća bila zabrana abortusa. Zbog izrazito desne i nacionalne profilacije, a naročito zbog euroskepticizma, u evropskoj ga politici mnogi doživljavaju kao ideološkog brata Viktora Orbana.
No, da postoji još veći ekstrem i od toga, govori upravo primjer Konfederacije.
Da li će ta stranka na kraju zaista i ući u vlast, biće poznato najdalje 11. novembra, kada ističe posljednji rok za održavanje izbora u Poljskoj.
