Nekadašnji ponos crnogorske ekonomije Kombinat aluminijuma se nalazi na raskrsnici. Najveći crnogorski izvoznik se nalazi u najtežoj ekonomskoj situaciji od osnivanja. Osim ogromnih dugova, Kombinat koristi prastaru tehnologiju proizvodnje, prerađivački kapaciteti su mu praktično ugašeni, a fabrika nema sopstveni izvor energije niti dugoročni ugovor o snabdijevanju energijom. Zato se postavlja pitanje - da li fabrika uopšte ima budućnost?
Ni vlast niti opozicija nijesu, do sada, ponudili ozbiljno rješenje za KAP. Štaviše, niko, do zakazavanja juče počete skupštinske rasprave, nije pokušao ozbiljnije da inicira, a kamoli izradi fizibiliti studiju koja treba da pokaže: da li je aluminijumska industrija u Crnoj Gori održiva? A to je upravo ono što je bilo neophodno. Jedino u čemu se slažu i vlast i opozicija je da treba raskinuti ugovor sa ruskim tajkunom Olegom Deripaskom koji se, prema jednodušnoj ocjeni, pokazao kao loš partner. Baš kao što se i vladajuća DPS/SDP koalicija pokazala dramatično loše gazdovanje nad crnogorskim resursima.
Međutim, sami čin raskida sa ruskim CEAC-om i državno preuzimanje neće riješiti godinama unazad nagomilane probleme podgoričke fabrike.
Razmotriti postepeno gašenje KAP-a: Presjek sadašnjeg stanja KAP-a ukazuje da država treba ozbiljno da razmisli treba li našoj privredi Kombinat aluminijuma.
Brojke o državnoj pomoći kao i dugovi koje Kombinat ima upućuju na zaključak da je nekadašnji podgorički gigant u ekonomskom smislu – “rupa bez dna”. Država je u protekle četiri godine - kako se obavezala Ugovorom o poravnanju - sa 60 miliona eura subvencionisala struju za KAP, oslobodila je suvlasnika KAP-a obaveze da plati poreze i doprinose u iznosu od 7,5 miliona eura i dala garancije za kredit kod evropskih banaka od 132 miliona eura.
Državna pomoć je, dakle, bila vrijedna - 200 miliona eura! Uprkos toj pozamašnoj pomoći - KAP se danas nalazi u katastrofalnoj situaciji. Dugovi podgoričke fabrike početkom februara su iznosili 364 miliona eura! Prema priznanju menadžmenta KAP-a, oni nijesu u stanju da redovno servisiraju obaveze ali zato Rusi kažu da – neće otići iz KAP-a.
Poređenja radi, da bi se sagradila potpuno nova fabrika alumuminijuma kapaciteta 120.000 tona metala potrebno je 400 miliona dolara ili 300 miliona eura - što je dvostruko manje od sume koja se dobija sabiranjem dugova KAP-a i državne pomoći. Kombinat aluminijuma, dakle, u ovakvom stanju ne predstavlja toliko značajan činilac u bruto društvenom prizvodu Crne Gore, već možda, omču oko vrata budžetu Crne Gore!
Uticaj KAP-a na crnogorsku ekonomiju: Prema studiji Centralne banke Crne Gore iz 2007. godine o uticaju na ekonomiju, u slučaju prestanka rada KAP-a i njegovih 16 najvećih dobavljača, pad crnogorskog BDP-a bi iznosio svega 2,29 odsto! U istoj analizi se tvrdi da je direktan uticaj na negativan saldo bilansa plaćanja bi iznosio 20 miliona eura manje priliva.
Ova računica pokazuje da nije jednostavno naći ekonomsko logiku za dalje subvencije KAP-u, sem ukoliko opstanak podgoričke fabrike nema izraženu socijalnu dimenziju u funkciji parlamentarnih izbora.
Istovremeno, Ministarstvo ekonomije je izračunalo da je KAP-u godišnje potrebno 20 miliona eura subvencija struje, da bi pri sadašnjoj cijeni alumuminijuma i aktuelnim troškovima proizvodnje – KAP operativno se našao na - “pozitivnoj nuli”.
Budžetski decit ne dozvoljava subvencije: Dodatni problem predstavlja podatak da stanje u državnoj kasi ne dozvoljava rasipanje novca na ekonomske eksperimente.
Deficit budžeta Crne Gore – koji je na kraju 2011. godine iznosio je čak 143 miliona eura ili 4,37 odsto procijenjenog BDP-a - uzrokovan je prije svega manjim prihodima od planiranih. Znači, KAP tih prijeko potrebnih 20 miliona eura “elektrosubvencija” godišnje, ne računajući dugove, mora obezbijediti smanjenjem troškova!
Prema podacima, koje je nedavno objavio Radio Antena M, prosječna plata u KAP-u iznosi – za crnogorske prilike fantastičnih - 1100 eura! Ukoliko država zaista želi da sačuva KAP treba da značajno smanji troškove poslovanja – prve na udaru će biti enormno visoke zarade zaposlenih. Prosto: i zaposleni u KAP-u moraju da prihvate realnost da je neodrživo stanje da njihove visoke zarade padaju na pleća poreskih obveznika Crne Gore.
Smanjenje zarada predložili eksperti Svjetske banke: Upravo to je poenta, pomalo zaboravljene, kratke analize koju su za interne potrebe Ministarstva za ekonomski razvoj uradili eksperti Svjetske banke sredinom 2009.godine.
- Crnogorska Vlada, u cilju opstanka Kombinata aluminijuma, mora povući radikalne mjere, u prvom redu, da za trećinu smanji radničke plate koje bi zavisile od kretanja aluminijuma na berzi metala( LME), zaključak je te ekspertske analize, koji su za potrebe izvršne vlasti, izradili inostrani stručnjaci a koju je imala uvid redakcija Portala Analitika. Stručnjaci su predložili smanjivanje tadašnje prosječne radničke plate u KAP-u od 750 eura, na fiksnu zaradu od 500 eura. “Drastično smanjenje broja radnika uz kresanje neto zarada, donosi smanjenje troškova proizvodnje za 26 miliona dolara (20 miliona eura) na godišnjem nivou”, izračunali su stručnjaci.
U realnom životu stvari su se odvijale sasvim drugačije: ni Rusi koji su upravljali KAP-om niti Vlada Crne Gore - nijesu prihvatili zaključke eksperata Svjetske banke već su zaposlenim progresivno uvećali zaradu za 40 odsto!
KAP po ekspertima može biti profitabilan: U drugom scenariju istog dokumenta, stručnjaci Svjetske banke predstavljaju ekonomski model koji pokazuje dramatično sniženje troškova proizvodnje za prvih nekoliko mjeseci poslovanja, u slučaju primjene radikalnih mjera- smanjenja plata, smanjenja broja zaposlenih na sadašnji nivo i prelaska na jeftinu uvoznu glinicu. Kao posljedicu „kresanja” troškova proizvodnje (čitaj: smanjenja plata), proizvodna cijena aluminijuma će pasti sa 2.700 dolara najprije na 2.345, a zatim i na 1.688 dolara po toni.
Prag ekonomičnosti KAP-a se - barem tako tvrde eksperti - postiže pri cijeni metala od 1.800 dolara. Model projektuje, pri cijeni metala od 1.950 dolara ostvarivanje pozitivnog novčanog toka između 500.000. i 600.000 dolara na mjesečnom nivou! Tako su pisali eksperti 2009. godine, kada država još nije izdala garancije Kombinatu u iznosu od 132 miliona eura, kada dugovi KAP-a nijesu dostigli nivo od ogromnih 364 miliona eura. KAP je u međuvremenu smanjio broj zaposlenih, ali nažalost, analiza je ostala mrtvo slovo na papiru.
Gašenje KAP-a košta makar 100 miliona eura: Pitanje je, ipak, što će biti potez Lukšićeve Vlade.
Ni gašenje KAP-a nije nimalo jeftino. Prema nezvaničnim procjenama iz Vlade, gašenje KAP-a - koje bi obuhvatalo isplatu otpremnina radnicima i ekološku sanaciju - državu bi koštalo makar 100 miliona eura.
Kako sada stvari stoje, uvođenje stečaja u KAP nameće se kao jedino logično ekonomsko rješenje jer se jedino tako KAP može osloboditi nagomilanih dugova. Da li će stečaj označiti kraj Kombinata ili neki novi početak, zavisiće od mnogih faktora. Prije svega, od spremnosti države da nađe novog strateškog partnera koji će modernizovati proizvodnju, pokrenuti preradu i smanjiti troškove. Opstanak KAP-a zavisiće i od pronalaženja načina za dugoročno snabdijevanje strujom fabrike ali i kretanja cijene aluminijuma na tržištu metala. Tek će se u mjesecima koji dolaze moći razlučiti da li jednačina sa više nepoznatih zvana KAP – nakon svih promašaja tokom posljednje decenije – uopšte ima održivo rješenje.
Zato se i opravdano postavlja pitanje da li će ko - iz današnje Lukšićeve Vlade ili jučerašnje Đukanovićeve - snositi posljedice pogrešnih poteza koji mogu značiti i gašenje fabrike? Sudeći po raspravi u Skupštini Crne Gore – vlast će dobiti novu šansu.
Predrag ZEČEVIĆ
