Jovićević je i službeno postao nasljednik Nenada Bjelice na mjestu prvoga trenera Dinama. Nekadašnji maksimirski „wunderkind“, svojevremeo najbolji kadet Evrope, imao je epizodu i u Realu, ali t ligamenata zaustavila mu je igrački uspon i baš je zato dodatno odlučan u namjeri da sve to nadoknadi u trenerskoj ulozi.
Od ljeta 2017. godine vodio je ''Dinamo 2'', kao i juniore u Uefinoj Ligi šampiona mladih, gdje je plave dvaput uzastopno doveo do četvrtfinala.
Nakon potpisivanja ugovora Jovićević je istakao da mu je ispunjen san dolaskom na klupu prvog tima Dinama.
„Ovo je ostvarenje mojih dječačkih snova, neizmjerna je radost koju osjećam, ali isto tako i velika odgovornost koju sa sobom nosi dužnost glavnog trenera. U mladim danima bio sam jedan od navijača sa sjeverne tribine. Prije svega sam Dinamov navijač. Dakle, prije nego što sam trener, ja sam navijač. Volim Dinamo od malena, cijeli život sam tu, tata me u ove prostorije doveo dok sam imao četiri godine. I želio sam biti trener Dinama, nije mi bilo važno kad. Samo da budem. Cijelo sam vrijeme bio usresređen na proces usavršavanja, na učenje kroz utakmice, kroz stresne situacije uz koje postaješ i bolji čovjek... Želio sam biti spreman u slučaju da dođe prilika iz Dinama, želio sam da budem spreman odgovoriti svim izazovima i zahtjevima“, rekao je Jovićević.
Igorov otac Čedo Jovićević, koji je nakon igranja za ''Lovćen'' sa dosta uspjeha, deset godina, nosio dres Dinama, preminuo je 11. aprila.
„Emocije su pomiješane. Roditelji mi znače jako puno, gubitak tate ostavio je velikoga traga, moram se sa time suočiti, sjećanje na njega nikad neće izblijediti. Ponosan sam na njega, na sve što je učinio u karijeri i na sve što je dao Dinamu u tih 10 godina. A, igrao je praktično bez pauze, bez povreda. On je moj heroj, moj idol, uvijek mi je bio parametar kako se treba ponašati i koji su putevi uspjeha“, zaključio je Jovićević
