Evo kratkog spiska atributa zbog kojeg mnoge srednjovjekovne, naučne fantastike ili serije-fantazije, sa budžetima epskih razmjera, uz pomoć kojih oni koji pokušavaju da postanu sljedeća „Igra prijestola“ uporno ne uspijevaju u tome da sagu o mačevima i čarobnjaštvu učine nesvakidašnjim pogotkom: humor, harizma, ljudski ulog umjesto apokaliptičnog.
Likovi koje smo upamtili
O pogubljenju Neda Starka i Crvenom vjenčanju pričalo se danima, ali i o Tirionu koji je šamarao Džofrija i malo vjerovatanom, čak i u šali, statusu seks-simbola veteranoskog karaktera Pitera Dinklejdža. Sjećamo se borbi zmajeva i Bijelih šetača, ali isto tako neizbrisivi i presudni za masovnu privlačnost serije bili su manji momenti koji su isticali likove.
Cersei doživljava sramoćenje. Džejmijeva ljubaznost prema Brien. Arja se uspavljuje pjevajući imena neprijatelja za koje se zaklinje da će ih ubiti. Nije ni čudo što HBO-ova sada najgledanija serija nije studiozno hladni „Westworld“, već privlačni „Succession“.
Opšteprihvaćeni je zaključak da se „Igra prijestola“ završila nesrećno, ali djeluje kao remek-djelo u poređenju sa praktično bilo kojom predstavom koja je težila da je zamijeni. Najnovija produkcija koja je toliko skupa da i Baja Patak bankrotira i krajnje pogrešno izračuna šta je njegovog prethodnika učinilo tako gledljivim je Amazon Primeov „Točak vremena“, adaptacija serije napravljene po uzoru na 14 knjiga Roberta Džordana.
U njoj glumi Rozamund Pajk članicu srednjovjekovnog magičnog sestrinstva koje se bori u vječnom ratu između dobra i zla u pozadini reinkarnacije (otuda i naslov), a riječ je o epu s malim osjećajem za veličinu, natrpanim likovima na zadatku, ali bez karakterne prepoznatljivosti. U tom smislu, ispunjava navodni zahtjev Džefa Bezosa da Amazon razvije sopstvenu „Igru prijestola“ – na najneposebniji mogući način (Inače, Bezos je vlasnik i Washington Posta).
Supermoćne žene
Ipak, fantazija na koju „Točak vremena“ najviše liči je „Gospodar prstenova“ (koji iduće godine dobija sopstvenu seriju na Amazonu). Poput LOTR, radnja počinje na posljednjem mjestu koje se može zamisliti: idiličnom selu ušuškanom u planinama gdje mještani obraćaju malo pažnje na ratove koji se spremaju u blizini. Tamo je misteriozni stranac regrutovao četiri neovozemaljske mlade odrasle osobe da krenu na dugo putovanje koje će odrediti sudbinu čovječanstva (i nekoliko drugih vrsta, poput demonskih Troloka i Ogiersa).
Taj stranac je Moiraina koju glumi Pajk, jedna od grupe supermoćnih žena zvanih Aes Sedai koje nastoje da zadrže zlo pod kontrolom neutrališući Zmaja sa odgovarajućim imenom, magično biće rođeno u različitim ljudskim inkarnacijama koje može da bude usmjereno ka dobroti ili uništenju.
U svojoj naizgled budistički inspirisanoj potrazi, Moiraine i njen saputnik, ili čuvar, Lan (Daniel Henej) sužavaju broj kandidata za Zmaja na četverac. Već željna da se posveti cilju, Egven (Madeleine Madden) najotvorenije vjeruje Moiraine, potpuno suprotno njenom nekadašnjem ljubavniku Rendu (Josha Stradovski), kojem se izruguje.
Matu (Barni Haris), koji je brinuo o svojim mlađim sestrama kada to nije mogla njegova majka alkoholičarka, najviše je žao što je napustio rodni grad. Njihov prijatelj Perin (Markus Raderford), koji slučajno osakati sugrađanina u haosu napada Troloka, je tako oskudno okarakterisan da je potpuno nejasno kako se osjeća kada postaje tako naglo iščupan iz korijena, iako mu se omogućava udaljavanje od mjesta njegove kobne greške.
Do kraja šest epizoda datih na recenziju (od ukupno osam), još nije poznato ko je Zmaj. (Već pripremljena za drugu sezonu, u seriji se očigledno ne osjeća hitnost u pripovijedanju.) Još važnije, nemamo mnogo razloga da brinemo, pošto magične moći nijesu baš rijetkost na ovom svijetu.
Vizuelni prikazi
S obzirom na to da se skoro svaki dio završava nizom akcija, čini se da serija nije dizajnirana da izazove medicinsku komu poput prelijepe, ali smrtonosno dosadne adaptacije Isaka Asimova „Foundation“ koju emituje Apple TV Plus. Međutim previše je nagovještaja, izlaganja i lošeg scenarija tamo gdje bi trebalo da se pojave zanimljivi likovi.
Uprkos njenim najpožrtvovanijim naporima, Pajk ne može parirati naduvanim, ali mlitavim grandioznim rečenicama poput: „Točak vremena se okreće, a vremena dolaze i prolaze, ostavljajući uspomene koje postaju legende. Legenda blijedi u mit, a čak i mit je davno zaboravljen kada ponovo dođe doba koje ga je rodilo“.
„Točak vremena“ najviše razočarava svojim iznenađujuće prozaičnim vizuelnim prikazima. Snimljen u Pragu, scenografija mu se često mijenja, a ne nedostaje ni detaljno kostimiranih statista. Moiraine, Lan i Zmaj postepeno se kreću na konjima do Bijele kule, štaba Aes Sedai, tako da možete vidjeti gdje je otišlo prijavljenih 10 miliona dolara po epizodi: na scene bitaka sa Trolocima, vojnim logorima u kojima brbljivi lovac na Aes Sedai (Abdul Salis) lovi paunove, lutajuću družinu očigledno osuđenih pacifista, crno-bijeli dim koji se nadvija i ukazuje na previše borbe između likova.
Ipak, nijedan aspekt produkcije ne djeluje posebno inventivno, niti doprinosi razvoju likova. Označavanje bojama različitih frakcija Aes Sedai je posebno nespretno. Posvetiti život borbi protiv apokalipse trebalo bi da vam barem omogući luksuz da nosite više od jedne nijanse dragulja, bez obzira na to koliko drsko Moirainina rivalka (Kejt Flitvud) izgledala poput vjerodostojne osvetoljubive i odrasle Crvenkape čijim oštrim jagodicama se vuk nije usudio da približi.
No, potrebno je samo prolazno pojavljivanje prave zvijezde poput Sofi Okonedo, koja krade njenu uvodnu scenu tokom cijele sezone svojim kraljevskim magnetizmom, da bi ilustrovala kakvu smo raskošnu kuću od karata do sada gledali.
Dodijeljena joj je uloga poglavarke Aes Sedai, ali glumica zrači toplinom zagrijanom senzualnošću, a ublaženom praktičnošću, odišući osjećajem proživljenog života. Nakratko, Okonedo nudi ono što „Točak vremena“ nije mogao da kupi svim novcem svijeta: srce koje kuca.
