Možete li zamisliti kakve veze imaju već "kultna" crkva na Rumiji i Svjetska banka? Duboke. Jer, zvuči nevjerovatno, ali zahvaljujući Svjetskoj banci, pomenuta crkva do daljeg ostaje na vrhu planine iznad Bara!
Krajem 2008. godine, Vlada je potpisala Ugovor o kreditu sa Svjetskom bankom, koji predviđa i potpisivanje Memoranduma o razumijevanju sa opštinama u Crnoj Gori, kojim se uvodi moratorijum na rušenje objekata koji su bespravno izgrađeni do 30. avgusta 2008. godine. E sad, kako je Vlada uspjela da limeno zdanje na Rumiji ugura u moratorijum - za to je već trebala značajna vještina.
Religijsko-kulturološka provokacija: Riječ je o montažnom objektu nigdje zvanično zavedenom, postavljenom na terenu koji ne pripada SPC, za koji niko ne zna kojem je svecu posvećena, niti se u njoj neko krstio ili vjenčao. Uostalom, koliko ljudi ju je uopšte vidjelo uživo? Ali, ta više medijska nego kulturna atrakcija, očigledno, dobra je za povremeno dizanje prašine među koalicionim partnerima, kada zapršte teške riječi i zahtjevi za ministarske ostavke.
„Nema moratorijuma koji može biti iznad zakona“, kažu funkcioneri iz SDP-a. „Ukoliko taj prostor planskom dokumentacijom eventualno bude definisan kao zelena površina, crkva na Rumiji biće uklonjena“, kažu iz Vlade.
Zelena površina! Na mjestu na kojem vjetrovi tako duvaju da je crkva skoro do krova zatrpana kamenjem da je ne odnesu. Pošto nema ni trave koja bi ovo mjesto učinila zelenom površinom, zaključak je jasan.
Jeftini montažni objekat bez ikakvih istorijskih, kulturnih, materijalnih, pa ni upotrebnih vrijednosti, postavljen na tuđem zemljištu, zaštićen je sporazumom koji se bavi kreditima i prostornim planovima!
I, tako je jedna religijsko-kulturološka provokacija, gest nasilja SPC nad jednim multikonfesionalnim simbolom, kakav je upravo vrh Rumije, našla put, ma kako uzan bio, za svoju legalizaciju. Ili, barem za svoj opstanak.
Više od milion kvadrata za Mitropoliju: Izgleda da su planine i visine jedina dodirna tačka između limene postavke na Rumiji i Ostroškoga manastira.
Ali, ne. Imaju još jednu. Potpunu nemoć države da odbrani, zaštiti od devastacije jedan sakralni objekat, ovog puta najvišeg kulturološkog, istorijskog, nacionalnog i državnog reda.
Čiji je Ostrog?
U listu nepokretnosti Uprave za nekretnine Crne Gore, područna jedinica Danilovgrad, stoji jasan odgovor – manastir Ostrog upisan je u katastarskoj opštini Vrela pod oznakom „svojina 1/1” Mitropolije Crnogorsko-primorske Cetinje.
Neko naivan pomislio bi da je riječ samo o Gornjem i Donjem manastiru. Nije: Mitropolija crnogorko-primorska vlasnik je u Ostrogu livada, pašnjaka, kamenjara, šuma... Četiri strane i 85 stavki o raznim parcelama. Zbirna površina tamošnjih nekretnina u vlasništvu Mitropolije je – 1.217.721 m2. Pored tih 85 parcela, u katastarskom listu pobrojano je i 18 objekata i posebnih djelova objekata. Pored pomoćnih i porodičnih zgrada, pominju se dvije bogomolje i konaci, za koje je navedena jedna godina izgradnje – 994.
Metri i godine izgubljeni u katastru: Teško je u tom listu nepokretnosti pronaći sa preciznošću kompleks Gornjeg i Donjeg manastira Ostrog, koji je još 1961. godine proglašen zaštićenim spomenikom kulture. Kompleks, koji je u obimnom izvještaju Ministarstva kulture i medija Crne Gore iz 2006. godine o stanju kulturne baštine u Crnoj Gori naveden kao jedan od nekoliko primjera njene drastične devastacije naknadnim intervencijama.
Bogomolje, dvije, pominju se samo na parceli br. 29. Jedna od 63 i druga od 22 m2. Na parceli su i konaci, površine 562 m2, kao i dvorište od 13.887 m2.
U potrazi za zaštićenim manastirskim kompleksom po katastarskim izvodima dolazi se do stavke „Podaci o teretima i ograničenjima“ u kojoj za jednu od dvije bogomolje na parceli 29 stoji da je pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore. Po zaštitom je i jedna porodična stambena zgrada na parceli 63, na kojoj su, pored jedne livade 6. klase (4.527 kvadrata) i dvorišta od 500, navedene još tri porodične stambene zgrade.
Ali, tu nije kraj nedoumicama. U izvodu iz katastra piše da je površina konaka 562 m2, dok u izvještaju Ministarstva stoji da je spomenički kompleks, Gornji i Donji manastir, “doživio improvizatorsku urbanizaciju izgradnjom konaka od 4.500 – 5.000 m2“!
Ko ovdje loše mjeri? Ministarstvo, katastar ili Mitropolija?
Za sve zgrade i za obje bogomolje u Ostrogu, u listu nepokretnosti je kao osnov vlasništva navedeno – građenje, a godina izgradnje – 994! Među njima su i jedna bogomolja i jedna zgrada, za koje u listu stoji da su zaštićene zakonom kao nepokretni spomenici kulture 1961. godine. U listu nema nijednog zdanja iz 17. vijeka, kada je manastir Ostrog osnovan.
Ko je ovdje izgubljen u vremenu? Ministarstvo, katastar, ili Mitropolija?
Svih 85 parcela i svih 18 objekata upisano je u vlasništvo Mitropolije crnogorsko –primorske, tek ranih devedesetih; do tada je to bila svojina crkvenih odbora. Kako i zahvaljujući kome je došlo do munjevite promjene vlasništva – „nema tajne tajnije“, kako se kaže u jednoj pjesmi.
Ko je ovdje naivan? Mitropolija sigurno ne. Niti mitroplit Amfilohije koji je svojevremeno, zajedno sa čelnicima crnogorske vlasti, započeo akciju preregistrovanja vlasništva.
Neograničena prava i bezgranična nemoć: Ali, sve katastarske zavrzlame ne ograničavaju državu Crnu Goru da se pozabavi devastiranjem jednog od najznačajnijih spomenika kulture na svojoj teritoriji. Zakon kaže da je „svrha zaštite spomenika kulture njegovo očuvanje u neokrnjenom i izvornom stanju“. Piše i da se pravo svojine može ograničiti, ako je to u opštem interesu (čl. 12).
Na stranu možemo staviti pravno-svojinske odnose. Manastir Ostrog je još 1961. godine proglašen zaštićenim spomenikom kulture što onemogućava i vlasnike i korisnike da na njemu čine intervencije bez dozvole države, u ovom slučaju oličene u Zavodu za zaštitu spomenika (47-91). Takva dozvola, stoji u pomenutom izvještaju Ministarstva, nikada nije ni tražena ni dobijena.
Ali, radovi bez dozvole, u izvedbi Srpske pravoslavne crkve, odvijaju se na svetom mjestu nesmetanom žestinom. Ovakva nedodirljivost SPC daje pravo i na aroganciju koju Pravni savjet Mitropolije javno ispoljava izjavama da „za njih ne važi Ustav Crne Gore, već Ustav Srpske pravoslavne crkve“.
I sad, kako očekivati od države da riješi probleme vezane za spomenik najvišeg državnog značaja, za šta ima sva zakonska pokrića, kada za ostavljanje limenog zdanja na Rumiji kao alibi poteže ugovor o kreditu sa Svjetskom bankom?
Gordana Borović
