Horvat svakako spada među najbolje hrvatske odbrambene nogometaše svih vremena. Bio je sjajan u skoku, odličan u čuvanju protivničkih napadača, precizan u proigravanju, tehnički na visokoj razini, najčešće je igrao na poziciji centarhalfa, a uspješno je igrao braniča i desno krilo.
Ivica Horvat je rođen 16. jula 1926. u Sisku, a nogomet je počeo igrati u zagrebačkoj Ferrariji. Za Dinamo je nastupao od 1945. do 1957. godine, a u plavoj majici je odigrao 507 utakmica i postigao 29 pogodaka.
Sa Dinamom je osvojio prvenstva Jugoslavije u sezonama 1947./48. i 1953./54., kao i Kup Jugoslavije 1951. godine. U sezoni 1955./56., dobitnik je Žute majice Sportskih novosti kao najbolji igrač prvenstva. Od 1957. do 1960. godine igrao je za Eintracht iz Frankfurta.
Za reprezentaciju Jugoslavije je od 1946. do 1956. godine odigrao 60 utakmica, a debitovao je na prvoj utakmici reprezentacije Jugoslavije, odigranoj nakon završetka Drugog svjetskog rata, u Pragu, 9. svibnja 1946. godine protiv reprezentacije Čehoslovačke u kojoj je Jugoslavija slavila sa 2:0. Posljednji reprezentativni nastup imao je u Londonu, 28. novembra 1956. u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Engleske, u kojoj su domaćini pobijedili sa 3:0. Bio je 19 puta kapetan reprezentacije Jugoslavije za koju je igrao na dva Svjetska nogometna prvenstva i to: 1950. godine u Brazilu i 1954. godine u Švajcarskoj.
Učesnik je i Olimpijskih igara 1952. godine u Helsinkiju na kojoj je Jugoslavija osvojila srebrnu medalju.
Nakon završetka igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu.
e-novine objavile tekst Jagode Klajić koja podsjeća da je nedavno, 20. jula/srpnja, bila 60- godišnjica „utakmice smrti““ između Sovjetskoga Saveza i Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine.
„Umro je jedan od najvećih, kapetan čuvene jedanaestorice što je u Tampereu 1952. godine ostvarila sanjano čudo. Ivica Horvat. U 86. godini. Jedan od najboljih obrambenih igrača svih vremena i hrvatskoga i jugoslavenskoga nogometa. Za reprezentaciju Jugoslavije je od 1946. do 1956. godine odigrao 60 utakmica. Bio je njen kapetan 19 puta, te vodio reprezentaciju na dva svjetska prvenstva, 1950. u Brazilu i 1954. u Švicarskoj. Debitirao je na prvoj utakmici reprezentacije odigranoj nakon završetka Drugog svjetskog rata, u Pragu, 9. maja/svibnja 1946. godine protiv Čehoslovačke, kad je Jugoslavija pobijedila sa 2:0. Posljednji reprezentativni nastup u Londonu, 28. novembra/studenoga 1956. u prijateljskoj utakmici protiv Engleske. Nakon toga nastavio je uspješnu trenersku karijeru u Eintrachtu, u Schalke 04, Rot-weiss Essenu i zagrebačkom Dinamu.
Čini nam se da je lijep, bogat, impresivan i pošten život proživio Ivica Horvat. Njegov odlazak podsjetio je i u trenu vratio na vrijeme kad ni vlastite domove nismo morali zaključavati, jer smo bili sigurni svoji na svome. Obradovasmo se skoro zaboravljenoj stvarnosti u kojoj je bilo nevažno, i nogometašima i fudbalerima, i kapitenima i kapetanima, i navijačima i neznalicama, odakle tko dolazi i kojim dijalektom govori. I nije beznačajan taj osjećaj koji nam je Ivica Horvat podario svojim neumitnim odlaskom. Uz sjećanja na svestrani talenat, jer, bio je i preponaš, skakač u dalj i vis i rukometaš, na predani rad, igračke bravure, odlučnost, hrabrost i ponos, od Ivice Horvata, za nas, uistinu je puno“, piše Kljajić.
