Odsjek za inspekciju socijalne i dječje zaštite je zbog utvrđenih nepravilnosti koje su se odnosile na kvalitet pružanja usluge smještaja u Skloništu za žrtve trgovine ljudima Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku (ISOP), čiji je direktor Mitar Radonjić, Ministarstvu finansija i socijalnog staranja još u oktobru prošle godine podnio Zahtjev za vršenje nadzora nad kvalitetom stručnog rada u toj NVO, na koji do danas nije dostavljen odgovor, saopšteno je Pobjedi iz Uprave za inspekcijske poslove.
Rješenjem Ministarstva rada i socijalnog staranja iz decembra 2019. godine, ISOP-u je izdata licenca za obavljanje djelatnosti socijalne i dječje zaštite, a za uslugu smještaj u prihvatilištu – skloništu za djecu, odrasla i stara lica koja su žrtve trgovine ljudima za šest korisnika, na rok važenja od šest godina.
Inspektori socijalne i dječje zaštite su kod pružaoca usluga NVO ISOP iz Danilovgrada, izvršili ukupno šest inspekcijskih nadzora, od čega dva kontrolna. Prvi nadzor je sproveden u decembru 2020. godine, dva u razmaku od nedjelju dana u oktobru prošle, nakon čega su sprovedeni i kontrolni nadzori, te posljednji 11. februara ove godine.
Nepravilnosti
Kako je Pobjedi saopšteno iz UIP-a, inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je ISOP pružao uslugu smještaja u prihvatilištu-skloništu suprotno izdatoj licenci za rad, odnosno za osam korisnika, što je za dva više u odnosu na izdatu licencu. Stoga je inspektor socijalne i dječje zaštite, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i zapisnički konstatovanih nepravilnosti, uz saglasnost odgovornog lica da se nepravilnosti otklone bez donošenja pisanog rješenja, uz određivanje primjerenog roka, ukazao izvršnom direktoru Mitru Radonjiću, da u primjerenom roku otkloni nepravilnosti vezano za veći broj korisnika od dozvoljenog.
Tokom jednog od inspekcijskih nadzora, kako se navodi u odgovorima UIP-a na pitanja Pobjede, utvrđeno je da ISOP korisniku nije obezbijedio sobu za korisnike u skladu sa članom 9 stav 1 Pravilnika o bližim uslovima za pružanje i korišćenje, normativima i minimalnim standardima usluge smještaja u prihvatilištu-skloništu, kojim je propisano da soba za korisnike treba da ima sto sa potrebnim brojem stolica, a za svakog korisnika krevet opremljen odgovarajućom posteljinom, noćni ormarić i garderobni orman sa policom koji ima mogućnost zaključavanja.
I ovog puta je inspektor socijalne i dječje zaštite, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja i zapisnički konstatovanih nepravilnosti, uz saglasnost odgovornog lica u subjektu nadzora da se nepravilnosti otklone bez donošenja pisanog rješenja, uz određivanje primjerenog roka, ukazao Radonjiću da obezbijedi sobu za korisnike u skladu sa članom 9 stav 1 Pravilnika.
Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je i da pružalac usluge ISOP jednoj korisnici, prilikom smještaja u prihvatilištu-skloništu, nije obezbijedio smještaj u skladu sa uzrastom i polom, čime je postupio suprotno članu 10 stav 2 Pravilnika o bližim uslovima za pružanje i korišćenje, normativima i minimalnim standardima usluge smještaja u prihvatilištu-skloništu, kojim je propisano da se djeci starijoj od sedam godina, odraslom i starom licu različitog pola, obezbjeđuje smještaj u odvojenim sobama.
"Kako inspektori socijalne i dječje zaštite nemaju ovlašćenje da vrše nadzor nad kvalitetom stručnog rada, odnosno, da ocjenjuju da li su ispunjeni uslovi u odnosu na primjenu propisanih stručnih procedura i u odnosu na korišćenje stručnih znanja i vještina tokom prijema, procjene, planiranja, pregleda efekata realizovanih aktivnosti i završetka rada sa korisnikom – zbog utvrđenih nepravilnosti koje su se odnosile na kvalitet pružanja usluge smještaja u prihvatilištu-skloništu, dana 19. oktobra 2021. godine, Ministarstvu finansija i socijalnog staranja podnijet je Zahtjev za vršenje nadzora nad kvalitetom stručnog rada u NVO Institut za socijalnu i obrazovnu politiku Danilovgrad, na koji do danas nije dostavljen odgovor", navode iz Uprave za inspekcijske poslove.
Iz ove institucije napominju da je subjekat nadzora NVO ISOP Danilovgrad, nakon ukazivanja inspektora na utvrđene nepravilnosti, postupao po njima i otklanjao ih.
Problem
Ova NVO dospjela je u fokus javnosti nakon pisanja Pobjede 22. marta, kada je ukazala na činjenice da je odgovorno lice u ISOP-u, koji pruža socijalne servise žrtvama nasilja i trgovine ljudima, Mitar Radonjić više puta pravosnažno osuđivan za krivična djela nasilničko ponašanje, protivpravno lišavanje slobode i samovlašće.
Radonjiću država samo ove godine finansira uslugu SOS telefon za djecu i mlade koji su žrtve zlostavljanja, zanemarivanja, nasilja u porodici i eksploatacije ili kod kojih postoji opasnost da će postati žrtve sa 40.000, a za uslugu smještaja u prihvatilištu za žrtve trgovine ljudima sa 60.000 eura.
Iz Ministarstva finansija i socijalnog staranja tada je saopšteno Pobjedi da nemaju zakonski osnov da traže izvode iz kaznene evidencije, te da nijesu raspolagali podacima o Radonjiću jer Pravilnikom o bližim uslovima za izdavanje, obnavljanje, suspenziju i oduzimanje licence nije predviđeno dostavljanje izvoda iz kaznene evidencije ili uvjerenje da se protiv njih ne vodi krivični postupak.
Rješenje
Nakon pisanja Pobjede, ovom problematikom se prije dva dana bavio i skupštinski Odbor za ravnopravnost koji je usvojio zaključak da će pratiti reakciju Ministarstva finansija i socijalnog staranja.
Predsjednica Odbora Božena Jelušić rekla je da je neophodno da se pravilnikom za licnenciranje NVO koje pružaju usluge iz oblasti socijalnih servisa uvede provjera kaznene evidencije odgovornih lica i da će motriti hoće li Ministarstvo pokrenuti izmjene zakona i podzakonskih akata.
Koordinatorka Direktorata za socijalno staranje i dječju zaštitu Biljana Vučetić kazala je da su ,,raspoloženi da tu normu ugrade u novi zakon“ – misleći na traženje izvoda iz kaznene evidencije za pružaoce usluga.
Istraživački centar Skupštine analizirao je na koji se način u devet zamalja regije i EU obavlja licenciranje i koji su kriterijumu u pružanju dječje i socijalne zaštite. Riječ je o Albaniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Srbiji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Estoniji i Letoniji.
Jelušić je precizirala da je u Bugarskoj obavezno da postoji izjava o kaznenoj evidenciji fizičkog ili ovlašćenog lica. U Estoniji čak i volonter mora da ispuni uslov da nije kažnjavan za krivično djelo i da ne može biti u bližem srodstvu sa javnim funkcionerima. U Srbiji, direktor mora da ima potvrdu da se protiv njega ne vodi krivični postupak i da nije pravosnažno osuđivan za krivično djelo iz grupe djela protiv života i djela.
Tukao maloljetnike i prijetio da će ih zapaliti
Kao što je Pobjeda već pisala, iz Osnovnog suda u Baru potvrdili su da je Radonjić pravosnažno osuđen 2014. godine zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje, u sticaju sa protivpravnim lišenjem slobode. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.
Sud je Radonjića proglasio krivim zato što je sa još jednom osobom 27. juna 2011. godine, oko 19 sati, ispred osnovne škole, dok su se nalazili u vozilu, protivpravno lišio slobode maloljetne G. J. i G. I.
Prema navodima iz presude, Radonjić je pozvao jednog od oštećenih da dođe do vozila nakon čega ga je kroz otvoren prozor rukama uhvatio za glavu i udario o krov vozila, nakon čega je oštećeni pobjegao i sakrio se u prodavnicu. Radonjić ga je stigao, uhvatio za ruke i dovukao do vozila, gdje je naredio i njemu i drugom oštećenom da uđu u vozilo. Radonjić, koji se nalazio na mjestu suvozača, navodi se u presudi, nastavio je da maloljetnika udara šakama po glavi i tijelu, tražeći da mu vrate mobilni telefon i fotoaparat, za koje je smatrao da su mu oni prethodno oduzeli.
Radonjić je maloljetnika izvukao iz vozila i ponovo izudarao šakama u predjelu glave i tijela, odakle ga je osoba sa kojom je bio odvezla do apartmana, piše u presudi. I u apartmanu je nastavio da obojicu oštećenih udara rukama u predjelu glave i tijela, gdje je naredio jednom da klekne na koljena, a onda ga udario nogom u leđa. Prestao je da ga udara kada mu je potekla krv iz nosa. Zatim im je obojici zaprijetio da će ih zapaliti ako slučaj prijave policiji.
Osnovni sud u Baru Radonjića je osudio i 2018. godine – ovog puta zbog krivičnog djela samovlašća. Presuda je te godine postala i pravosnažna, a osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i određeno mu je da kaznu izvrši tako što će je izdržavati u prostorijama u kojima stanuje.
On je tada proglašen krivim zato što je upotrebom sile, a drugi okrivljeni upotrebom prijetnje, pribavljao pravo za koje je smatrao da mu pripada. Radonjić je, prema navodima iz presude, sa drugim okrivljenim, došao do kuće oštećene u namjeri da naplati dug za izvedene građevinske radove. Drugookrivljeni je držao u ruci kuhinjski nož i oštećenoj uputio riječi prijetnje – ubiću te za moj krvavi rad.
Nakon toga joj je okrivljeni Radonjić iz ruke istrgao torbu iz koje je oduzeo i prisvojio novac u iznosu od 100 eura.
U toj presudi Osnovni sud u Baru podsjeća da je Radonjić osuđivan još jednom, presudom Višeg suda u Podgorici od 3. novemvra 2014. godine, zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje, uslovnom osudom kojom mu je utvrđena kazna zatvora od četiri mjeseca ukoliko u roku od dvije godine ne izvrši novo krivično djelo.
