Kada dijete koristi kompjuter, ništa nije bezazleno niti jednostavno. Omiljena „igračka“ lako se može okrenuti protiv samog djeteta: Internet je prepun rizika koje često ne može da prepozna, a ni igrice nisu sigurno utočište. Kako danas zaštiti djecu od opasnosti koje vrebaju i u informatičkom društvu, za Portal Analitiku je ispričala Majrid Kajger, menadžerka Odsjeka za sigurnost porodice u kancelariji „Microsoft“-a za centralnu i istočnu Evropu.
- Mladi prvi usvajaju nove tehnologije i stalno su u potrazi za „najnovijom stvarčicom“. Kao rezultat toga, oni uvijek prvi spoznaju sve što nose novi trendovi globalne kompjuterske mreže. Upravo je taj koncept mreže doveo do evolucije kulture Internet društva i usluga, poput sajtova za društveno povezivanje, razmjenu video materijala, zanimljivih informacija i on-lajn dnevnike. Takođe, to je dovelo do evolucije načina na koji ljudi, naročito mladi, međusobno komuniciraju, zabavljaju se i povezuju sa onima sličnih interesovanja – kaže Kajger.
Svima treba obuka: Ona dodaje da je kompanija u kojoj radi, još prije pet godina u skoro svim zemljama centralne i istočne Evrope počela procese povezivanja svih institucija čiji je rad na bilo koji način povezan sa djecom i korišćenjem Interneta.
- U zaštiti djece koja koriste Internet, svako ima svoju ulogu: roditelji, nastavnici, vladine ili nevladine institucije, Internet provajderi, telekomunkacione kompanije, udruženja potrošača. Međutim, brojni su i oni koji zloupotrebljavaju Internet i djecu koja ga koriste, pa se protiv toga mora boriti, prije svega, na nivou države. Roditelji i nastavnici moraju edukovati i sebe i djecu bezbjednom i odgovornom ponašanju. Državne institucije treba da obezbijede obrazovanje djece i mladih kroz edukativne programe namijenjene školama. I oni koji donose i sprovode zakone treba da budu obučeni i posjeduju opremu kako bi se na pravi način bavili ovim pitanjima, objašnjava menadžerka „Microsoft“-a.
Uvedite pravila korišćenja: Najveća je odgovornost samih roditelja i nastavnika, koji uvijek moraju pratiti i znati šta djeca rade i kako koriste kompjuter. Kajger kaže da mnogi odrasli otvoreno priznaju da ne znaju šta njihova djeca rade kada su na Internetu, koje sajtove posjećuju, ko su im prijatelji u virtuelnom svijetu. Veliki broj njih takođe kaže da virtuelno ne komuniciraju i ne pripadaju društvenim mrežama, pa je neophodno da o tome saznaju što više.
- Za početak, treba da porazgovaraju sa svojom djecom o tome šta rade, sa kim komuniciraju i šta sve gledaju na Internetu. A da bi dobili precizne odgovore, moraju postavljati precizna pitanja. Recimo - da ih djeca „provedu“ kroz sajtove koje posjećuju. Konačno, moraju dati jasna pravila za korišćenje Interneta, kako bi im djeca odmah javila ako se u komunikaciji sretnu sa neprimjerenim ili prijetećim sadržajima na Internetu.
Roditelji i nastavnici su ti koji treba da znaju šta je novo u svijetu Internet druženja, kakve su mogućnosti zabrane i nivoi sigurnosti pojedinih programa.
- Djeca i mladi treba da nauče odgovorno ponašanje pri korišćenju Interneta već od prvih dana škole. To podrazumijeva i savjete da budu obazrivi sa kim se „igraju“ i komuniciraju na Internetu. Ne treba da daju lične podatke o sebi , roditeljima ili školi, ali ni da pokazuju određena osjećanja. „Internet predatori“ traže one koji su ranjivi, koji se osjećaju tužnim, usamljenim, ljutim, i manipulišući tim osjećanjima pokušavaju da privuku pažnju. Naravno, susret sa nekim koga su upoznali na Internetu za djecu može biti lijepa avantura, ali u nju nikako ne smiju ići sami.
Posebnu opasnost, pojašnjava Kajger, predstavljaju napadi i verbalno zlostavljanje putem Interneta, bilo da se radi o pojedincu ili cijelom društvu. „Sajber siledžije“ su veliki problem današnjice, sa ozbiljnim posljedicama kako za žrtvu, tako i za napadače. Kajger podsjeća da je u evropskim zemaljama u toku donošenje zakonske regulative kako bi se zabranio ovakav vid komunikacije.
Kompjuter u dnevnoj sobi: Kajger preporučuje roditeljima da kompjuteri i konzole za igranje budu u istoj prostoriji i to dnevnoj sobi, ako je moguće. Na taj način će uvijek biti u mogućnosti da prate šta njihova djeca rade. Takođe, roditelji treba da budu upoznati sa ispravnim načinom korišćenja i sistemima zaštite – kako za programe, tako i same igrice.
- Iz tog razloga, „Microsoft“ za svaku XBOX igru jasno oznavačava starosnu granicu i daje vodič za roditelje u vidu pratećeg materijala, poput dodatnih informacija o mogućem nepoželjnom sadržaju koji se nalazi u igri.
Kompanija koja je svjetski lider u proizvodnji programa, čiji su korisnici i djeca i odrasli na svim meridijanima, ipak, ne nudi laka rješenja problema sigurnosti djece koja koriste Internet. Kako zaključuje menadžerka Kajger, sve se svodi na obrazovanje u školama, veće uključivanje roditelja i institucionalnu podršku u razvoju zakonodavne regulative i tehnoloških odgovora za osiguranje veće sigurnosti korisnika Interneta.
Ako sami ne sačuvate djecu od nepoželjnih sadržaja na Internetu, to umjesto Vas ne može učiniti ni jedan program, pa ni sam „Microsoft“. Nije lako izboriti se za kontrolu nad virtuelnim „prozorom u svijet“, ali je neophodno i to treba učiniti prije nego do djeteta stigne poruka koja može imati gore posljedice od tuče sa vršnjacima u dvorištu.
Kristina Jerkov
