Profesor na podgoričkom Građevinskom fakultetu Radenko Pejović ocijenio je da se u Crnoj Gori u velikoj mjeri ne poštuju važeći standardi prilikom izgradnje stambenih objekata.
- Česta praksa na građevinskom tržištu u Crnoj Gori je da se objekti useljavaju prije nego prođu tehnički prijem. Investitori nastoje i da racionalizuju troškove i uštede na materijalu što za posljedicu ima lošiji kvalitet izvedenih radova. O tome govori i nedavni slučaj pada fasade u zgradi na uglu Moskovske i Dalmatinske ulice. Odgovornost nadležnih za izdavanje dozvola bez poštovanja procedure i propisanih standarda mora se ispitati, a investitori za neodgovorno vođenje posla trebaju snositi krivicu, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika profesor Građevinskog fakulteta dr Radenko Pejović.
Profesor Pejović vjeruje da će - kada počne primjena evropskih standarda - početi i da se uvodi red u oblasti građevinarstva.- Kod nas se i dalje građevinarstvu primjenjuju stari jugoslovenski (JUS) propisi. Evropske standarde, odnosno tzv. eurokodove naša zemlja trebala bi da uvede 2014. To podrazumijeva da prije toga moramo uraditi neke pripreme, izraditi nacionalne dokumenate i odgovarajuće anekse kako bi se zakonski omogućila primjena tih standarda. Takođe, donesene propise treba dosljedno sprovoditi kako bi se spriječili pokušaji zloupotreba i kršenja standarda, kaže Pejović.
Primjer zloupotrebe - zgrada sa koje je pala fasada: Očigledan primjer da se trenutno pravila krše je slučaj stambene zgrade na uglu Moskovske i Dalmatinske ulice u Podgorici investitora „Crna Gora gradnja“. Sa te zgrade prije nekoliko dana iz čista mira srušio se dio fasade, i tom prilikom oštećeno je nekoliko parkiranih automobila.
Ovaj slučaj međutim, ostavlja mnogo toga nedorečenog. Logično se nameću pitanja: Kako je moguće da je zgrada useljena iako, prema tvrdnjama stručnjaka nije prošla tehnički prijem; Da li su zakazale nadležne komisije zadužene za kontrolu izvođenja radova; Kakav je kvalitet novoizgrađenih objekata kod nas...
Profesor Pejović naglašava da ovaj primjer slikovito potvrđuje da je Crna Gora tek na početku primjene stadarda u građevinarstvu koji važe u evropskim zemljama, tu nam još predstoji prilično veliki posao.
- Uvođenje evropskih standarda, odnosno eurokodova, znači da i mi radimo i gradimo po principima koji važe za evropske zemlje. To nam omogućava da ravnopravno učestvujemo u projektovanju i građenju na evropskom prostoru, kaže u razgovoru za Portal Analitika profesor Radenko Pejović.
On navodi da je to dobar način da se građevinarima olakša posao a građevinski radovi učine kvalitetnijim.
- Već sada je dozvoljena paralelna priprema, odnosno primjena naših i evropskih standarda za konstrukcije i građevinske materijale, ipak još uvjek u ograničenom broju slučajeva. Razlika među tim standardima je u nekim specifičnostima koje su vezane za dotično područje, na primjer, uticaj zemljotresa, vjetra, snijega i slično - jer sve zemlje nijesu jednako izložene dejstvu vremenskih nepogoda, ističe dr Pejović.
Nakon usvajanja eurokodova i izrade odgovarajućih nacionalnih aneksa u crnogorskom zakonodavnom sistemu, eurokodovi postaće obavezni u vidu tehničkih pravilnika.
- Neke zemlje u regionu su otišle dalje u pripremi i uvođenju evropskih standarda kao što su Slovenija i Hrvatska, dok su druge zemlje otprilike na našem nivou - navodi profesor Pejović.
Racionalizacija troškova na uštrb kvaliteta: Nakon razornog zemljotresa 1979. godine, kako kaže sagovornik Portala Analitika, građevine su projektovane tako da mogu da izdrže veći intenzitet seizmičkih aktivnosti. Danas međutim, investitori uglavnom teže racionalizaciji materijala, što često ide na uštrb kvaliteta pa i sigurnosti stanara.
- Kako je vrijeme odmicalo, kvalitet izgrađenih objekata i njihova otpornost na vremenske nepogode bila je slabija. To se pokazuje na primjeru Budve, gdje praktično niko ne može garantovati da su objekti - izgrađeni na strmim padinama - fundirani i postavljeni tako da budu sto posto bezbjedni. Konstrukcije jesu kvalitetne, ali u slučaju jačih zemljotresa niko ne može garantovati da će to izdržati, kaže profesor Pejović.
Objekti u novogradnji morali bi imati, dodaje on, propisima utvrđenu statičku i seizmičku sigurnost.
- Novogradnja na primorju projektuje se da izdrži seizmički intezitet 9 stepeni Merkalija a u nekim primorskim regijama ti objekti treba da izdrže i 10 stepeni. Postoje određene seizmološke karte kojima je to definisano, a za značajnije kategorisane objekte rade se posebna istraživanja da bi se utvrdio maksimalni stepen otpornosti, pojašnjava Pejović.
Stepen sizmičke otpornosti objekata u novogradnji, kaže on, zavisi od mjesta gradnje i kategorije odnosno značaja projektovanog građevinskog objekta.
Nadležni da rade svoj posao: Odgovarajući na pitanje koliko je česta praksa da građevinski objekti budu useljavani prije nego prođu tehnički prijem te ko je odgovoran za neadekvatnu kontrolu i propuste u tom dijelu, profesor Pejović kaže: „Na osnovu nekih informacija izgleda da je nažalost to prilično česta praksa. Za ove propuste odgovorni su nadležni organi na opštinskom i državnom nivou kao i inspekcijski organi zaduženi za kontrolu izvođenja građevinskih radova".
Sagovornik Portala Analitika objašnjava i kako se prema važećim propisima vrši kontrola građevinskih radova, i ko je zadužen za nadzor nad izvođenjem radova u završnoj fazi izgradnje.
- Za taj posao, nadležan je poseban stručni tim, nadzorni organ, jedan od najbitnijih kontrolnih organa koji vrše pregled radova.U ovom timu trebaju da budu zastupljeneni stručnjaci specijalizovani za sve radove koji se izvode na određenom objektu. Kod stambene gradnje to su: arhitekta, konstruktor, hidrolog, mašinac i specijalista iz elektrostruke zadužen za jake i slabe struje, napominje dr Pejović.
Uloga nadzornog organa je da kontroliše svaku fazu izvođenja tj. da li se izvodi po projektu, da li se ugrađuju materijali odgovarajućeg kvaliteta i da to sve konstatuje u izvođačkoj dokumentaciji. Ovaj organ formira investitor i on bi trebalo da ga plaća.
- Nadzorni organ praktično treba da verifikuje svaku fazu rada. Svi građevinski materijali koji se koriste u građevinarstvu moraju imati odgovarajuće dokaze o kvalitetu (ateste) izdate od akreditovane laboratorije za testiranje. Izvođačke firme moraju biti sudski registrovane za izvođenje radova kojim se bave. Moraju imati licencu inženjerske komore za izvođenje radova, odgovarajuću opremu i kadrove, objašnjava Pejović.
Ignorisanje skrivenih mana na objektu: Profesor Pejović ističe da svaka faza izvođenja građevinskih radova treba da bude precizno uređena, a da za svaki dio posla mora biti određena je ekipa sastavljena od stručnjaka koji nadziru kvalitet obavljenih radova.
- U fazi projektovanja građevinskog objekta imenuje se posebna komisija od stručnjaka koja vrši kontrolu tog projekta - da li je dobro proračunat, da li su enterijeri dobro riješeni, da li je riješen dovod vodovoda i struje, da li je objekat tehnički otporan i siguran i reviziona komisija kad to potpiše na osnovu toga se izdaje dozvola za gradnju, kaže Pejović.
Pri završetku radova, Komisija za tehnički prijem obavlja tehnički pregled i tek kada stručnjaci konstatuju da je objekat izgrađen tako da je bezbijedan za stanovanje i upotrebu, nadležni organ u Opštini izdaje upotrebnu dozvolu. Sagovornik Portala Analitika kaže da je izvođač radova dužan da izda garanciju na izvedene radove, bez obzira na to što je sve urađeno po propisima. Kada se zgrada završi, nadzorni organ je obavezan da, zajedno sa izvođačem za tehnički prijem napiše da objekat nema nepravilnosti i da je sve urađeno prema projektu.
- Da pojednostavim: na primjeru zgrade sa koje je došlo do pada fasade. U ovom slučaju, Komisija za tehnički prijem, prilikom pregleda objekta trebala je da napiše da objekat nema skrivenih mana, odnosno da je sve izvedeno po projektu i da nije bilo nekih nedosljednosti, ali vidite da je tih mana bilo, zaključio je Pejović razgovor za Portal Analitika.
Ana UGLIK
