Film je fokusiran na porodicu koja se bori da sastavi kraj s krajem dok se Iran suočava sa međunarodnim sankcijama i uključuje sekvence koje prikazuju proteste u Islamskoj Republici dok niz protesta širom zemlje potresa naciju.
Film takođe prikazuje kako snage bezbjednosti tuku demonstrante koji protestuju zbog posrnule iranske ekonomije, što je već izazvalo masovne proteste i krvave akcije u kojima su poginule stotine ljudi.
Tamošnja porodica gubi svu svoju ušteđevinu zbog brze depresijacije iranske valute rijala, sa čime Iranci širom zemlje žive godinama. Pored toga, ostarjeli patrijarh, koji gomila porodično bogatstvo i osiromašuje ih za šansu za ličnu slavu, može se posmatrati kao alegorija za iransku teokratiju. Lejlina braća nisu uzela željenu Zlatnu palmu, ali su na kraju osvojili još dvije nagrade u Kanu.
Međutim, vlasti u Teheranu nisu nominovale film za Oskara uprkos uspjehu na prestižnom francuskom filmskom festivalu, što je Rostaji kasnije kritikovao u objavljenim komentarima.
List Etemad jeobjavio da je Revolucionarni sud u Teheranu osudio dvojicu muškaraca na šest mjeseci zatvora zbog stvaranja "propagande protiv sistema”.
Muškarci su prikazali film "u skladu sa kontrarevolucionarnim pokretom, tražeći slavu kako bi intenzivirali medijsku bitku protiv iranskog vjerskog suvereniteta", navodi se u sudskoj presudi, navodi Etemad, reformistički list u Teheranu.
Muškarcima će takođe biti zabranjeno da snimaju i komuniciraju sa onima na terenu tokom ovog perioda, i moraće da pohađaju obavezni filmski kurs o "zaštiti nacionalnih i moralnih interesa". Nijedan drugi veliki iranski medij nije objavio presudu, a Etemad nije objasnio kako je došao do te informacije.
