Studentkinja Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore Irijana Rizvanović tokom ranijeg školovanja - kroz vrtić, osnovnu i srednju školu, bila je žrtva diskriminacije, rasizma, vršnjačkog i fizičkog nasilje zato što je - Romkinja. Ističe da je danas srećna i ponosna na sebe što je uspjela da se izbori sa nedoličnim ponašanjima i nastavi svoje obrazovanje.
"Imam osjećaj da, kada bih mogla da se vratim u to vrijeme, mala ja bi bila veoma ponosna na mene. Osjećam se dobro", kaže ona za Pobjedu.
Rizvanović živi u Bijelom Polju, a studira u Nikšiću. Željela je sa zadovoljstvom da podijeli svoju životnu priču, prije svega da ohrabri sve ljude koji imaju strah da prate svoje snove. Prije nego što je mozaično krenula da se osvrće na vrijeme koje je iza nje, prokomentarisala je da je na fakultetu upravo završila na njemačkom jeziku prezentaciju o Braći Grim, koji su joj omiljeni pisci. Dobila je maksimalan broj bodova.
Njeni anđeli čuvari
Rizvanović je studentkinja završne godine osnovnih studija Engleskog jezika i književnosti sa drugim stranim jezikom – njemačkim. Strane jezike kaže da obožava, a na putu do ustanove visokog obrazovanja prolazila je kroz ,,trnje i kamenje“. Upisala je vrtić kasnije, kada je imala sedam godina, jer je bila lošeg zdravstvenog stanja. Već tada je počela da se osjeća drugačije, jer su djeca prema njoj počela da ispoljavaju oblike diskriminacije, rasizma... Prisjeća se da je veliku utjehu imala u vaspitačicama, kasnije i u učiteljicama na koje i danas gleda kao na druge majke.
"Ponašali su se prema meni kao da sam vanzemaljac. Tjerali su me tako da napustim školovanje. I vršnjačkog nasilja je bilo, fizičkog... Ne bih da iznosim detalje", rekla je Rizvanović.
Kaže da je u školi učiteljica Sonja Peković odmah uvijek reagovala i inicijativno nastojala da koriguje loše ponašanje koje su iskazivala djeca.
"Uzela bi me za ruku i išli smo od odjeljenja do odjeljenja da vidimo ko se to loše ponašao prema meni. I pričala je sa djecom. Bila mi je kao anđeo čuvar. Naučila je moje drugare iz odjeljenja da se bore za mene. Sjećam se svega kao da je juče bilo. Bila je jedna situacija - izlazimo na odmor i jedan dječak mi je uputio pogrdnu riječ. Odmah su se drugari okupili oko mene i zaštitili me. Rekli su mu: ,,A ti si kao nešto bolji, je li“. To je bilo baš super. Podstakli su me da nastavim, da ne odustajem od škole. Isticali su da nijesam drugačija koliko su drugi pokušavali da mi ubace takvo razmišljanje u moj duh", priča Rizvanović.
Dodaje da su se djeca većinskog naroda ponašala veoma neuko. Kaže da je jasno da oni u tim godinama nijesu izgradili svoju ličnost, da se rasizam ne rađa, već da se uči, i da su roditelji uticali na njih...
Rizvanović ističe da je veoma tužno što dosta njenih sunarodnika zbog rasizma, ali i drugih faktora, poput slabe finansijske situacije, prekidaju često školovanje.
"Ponosna sam na svoju izdržljivost i trud koji ulažem u usavršavanje i, naravno, na odlučnost da nastavim dalje. Nemati podršku je teško. Bilo je trenutaka kada sam se osjećala kao da je cijeli svijet protiv mene i znam kako taj negativni osjećaj može da djeluje na pojedinca. Ali mogu reći da nijesmo sami, na kraju bude sve u redu i ako to možda i ne izgleda u nekom trenutku tako - to nije kraj - biće dobro". rekla je ona.
Iako, kako kaže, sada već ima dosta ljudi koji je podržavaju i nekih koji se ugledaju na nju, sebi je najveći vjetar u leđa da nastavi dalje. Želi da ima dobru budućnost. Volju za učenjem je stekla sama, ali i uz pomoć okruženja.
"Treba naći balans za sve aspekte u životu, počevši od samog sebe, a tek onda naći ljude koji će pružati pomoć i podršku. Mogli bismo reći da jedno ne može bez drugoga", rekla je ona.
Zahvalna je na podršci porodici, prijateljima, mnogobrojnim profesorima i profesoricama. Najviše cijeni podršku koju je dobila od roditelja, profesorice iz srednje ekonomske škole Danke Otović i učiteljice Sonje Peković.
"Podrška nije jedina stvar koja tjera čovjeka da ide dalje. Moj životni moto je - gdje je volja tu je put. Volja svakog pojedinca treba da proizilazi iz njega samog", rekla je ona.
Akademsko usavršavanje
Smatra da svaka osoba treba da se usavršava na akademski način. Na upisivanje fakulteta gleda kao na najsigurniji put i osnovu da obezbijedi sebi bolji život i budućnost, jer se otvaraju putevi za dalje usavršavanje.
Fakultetom je oduševljena, posebno što ima priliku da tu priča sa svima na stranim jezicima koji joj bolje idu od crnogorskog. Kaže da je nastavno osoblje jako ljubazno i da joj je ugodan boravak i u studentskom domu.
"Stekla sam dosta prijatelja. Lako sklapam prijateljstva, što kao dijete nijesam umjela, ali i to se promijeni", rekla je ona, uz osmijeh.
Smatra da sve u životu ima određene izazove i da je važno kako se postavimo prema njima. Neki se mogu, kaže, rješavati instantno, dok se na nekim drugim radi godinama.
"Trenutni i najteži izazov je bolest člana moje porodice. Morala sam zbog toga da pauziram godinu. Nije lako fokusirati se na bilo šta kada su voljeni bolesni, ali nijesam odustala. Idemo dalje. Moja želja za daljim usavršavanjem i obrazovanjem me tjera da nastavim dalje", kaže Rizvanović.
Još je rano, prema njenim riječima, govoriti o poslu kojim će da se bavi kada završi studije. Možda će da bude profesor, prevodilac, možda astronaut... Sve u svemu, kaže ona, bitno je biti srećan i zahvalan za sve u životu.
Otvoriti više fakulteta na sjeveru
Rizvanović kaže da bi trebalo više fakulteta da se otvara na sjeveru Crne Gore, jer nemaju svi mogućnost da putuju u druge gradove, posebno ne njeni sunarodnici. Ona je željela da upiše fakultet u Bijelom Polju –engleski jezik, na Univerzitetu ,,Mediteran“ ali se zatvorio i nije uspjela da to učini.
Na nekoliko ljudi je uspjela da utiče da ne napuste školovanje i nastave studije. Njen brat je upisao, takođe, Filološki fakultet, francuski jezik i književnost...
"Želim biti vjetar u leđa drugima. Svi ljudi koji budu čitali ovaj moj razgovor sa Vama treba da znaju da nijesu sami i da, ako baš nikoga nemaju da im pruži podršku, znaju da sam ja neko ko ih mnogo cijeni", rekla je ona.
Ističe da njenim sunarodnicima u Bijelom Polju mnogo pomaže Kancelarija za romska pitanja u Opštini.
