Juče oko 16 sati u svoju porodičnu kuću su stigli Rajko, Zorka i Isidora Lakićević. Isidora još nije imala ni 24 sata života kada je plačem obradovala brata Žarka koji ima dvije godine i dva mjeseca. I sve ostale ukućane.
Tako je srećno završena rijetka životna drama – porođaj u automobilu koji vozi ka porodilištu. Automobil tek izašao iz Kanjona Platije. Do Kliničnog centra više od 20 kilometara. A napolje ponoć koja sama po sebi donosi neizvjesnost...
POROĐAJ
Srećni otac, 24-godišnji Rajko Lakićević i njegova dvije godine mlađa supruga Zorka. I naravno, mala heroina Isidora. I priča koja nakon srećnog ishoda, djeluje rasterećenije i jednostavnije...
- Supruga je imala još dva dana do termina porođaja. Rekla mi je da su počeli bolovi i odlučili smo da krenemo ka Podgorici. Dolje mi živi sestra i planirao sam da prenoćimo kod nje pa naredno jutro da idemo u Klinički centar. Kako vozim, supruga me obavještava da su bolovi sve veći. Spuštamo se niz Crkvine i prema reakcijama supruge, vidim da ne možemo stići do bolnice. Kada prolazimo kroz Kanjon Platije, jasno mi je da je beba krenula. Obavijestio sam i Hitnu pomoć iz Kolašina. Oni su krenuli iz Kolašina ali mi je jasno da ne mogu stići – priča Rajko inače zaposlen kao taksista.
Šesnaest sati nakon što je porodio suprugu, Rajko je staložen kao što je bio i hrabar i pribran te ponoći između 22. i 23. avgusta. Priča i smije se – bebica je bila nestrpljiva...
- Izašli smo iz Platija, parkirao sam se na prvi parking u Dromiri. Imao sa uputstva od dr Saše Raičevića. Porođaj je trajao petnaestak minuta. Od silnog uzbuđenja, nekako nijesam razmišljao o strahu. Supruga i ja smo se hrabrili međusobno. Kada je beba zaplakala, stavio sam je na majčin stomak. Skinuo sam majicu sa sebe i ogrnuo je. Nijesam imao čim da prekinem pupčanu vrpcu ali je ubrzo stigla Hitna iz Kolašina. Nastavili smo ka porodilištu Kliničkog centra... – prisjeća se Rajko svakog detalja.
SREĆA
Juče se troje Lakićevića vratilo u Kolašin. Da je porođaj u automobilu, parkiranom pored magistrale u Dromiri, prošao kako treba, potvrđuje i to da su otpušteni iz bolnice. Majka Zorka je dala ime kćerci koja je stigla kući u 16. satu života – Isidora. Otac Rajko je dao ime sinu – Žarko. Danas su svi zajedno zaslužena „fabrika sreće“. Đed Jakša i baba Branka su srećnu vijest o rođenju unuke u sinovom automobilu, dočekali na Bjelasici...
Kada narednog avgusta. Isidora bude punila godinu dana, zajedno će se provozati pored parkinga u Dromiri... Na njenom mjestu rođenja, mjestu na kojem je Isidora prvi put zaplakala...
