Nezavisni ruski medij The Insider sproveo je istraživanje među stanovnicima Hersona o tome što su doživjeli tokom ruske okupacije. Krađe, mučenja, proizvoljna hapšenja, lista potpunog horora ide u nedogled…
Olha Kuts je profesorica muzičkog koja cijeli život živi u Hersonu. Kaže da su nakon dolaska Putinovih snaga “građani počeli izlaziti na masovne proteste,, a ruski vojnici nisu razumjeli zašto nisu radosno dočekani”.
“Samo smo im pokušavali pokazati mirnim protestima kako niko od nas nije tražio da dođu ovamo”, prisjeća se Olha.
Ubrzo je od svojih komšija počela slušati priče o lokalnim muškarcima koji su zatočeni, pretučeni i zatim odvedeni na nepoznata mjesta. Sada je sigurna da su Rusi “tražili ljude s crne liste” na kojima su bila imena lokalnih poslanika, volontera i bivših službenika policije.
U ljeto su ruski vojnici počeli postavljati punktove po gradu i zaustavljati ljude na ulicama kako bi provjerili sadržaj njihovih telefona.
“Ako bi otkrili nešto sumnjivo, odveli bi osobu na ispitivanje, što je obično podrazumijevalo premlaćivanje i mučenje u podrumima”, tvrdi Olha.
Uoči Dana nezavisnosti Ukrajine (24. avgusta), Olha je primila poziv s bivšeg radnog mjesta. Glas s druge strane je zamolio da se vrati na svoj posao u školi, što je ona odbila. Nekoliko dana kasnije, 15 naoružanih muškaraca upalo je u njenu kuću i otelo nju i njenog muža. Sljedeće dvije sedmice Olha je provela u zatočeništvu, a njen suprug pušten je tek nakon dva mjeseca.
Prema riječima Olhe, nakon pritvaranja odmah je poslana na ispitivanje. Dok su je ispitivali, mogla je čuti muškarce u susjednim ćelijama, uključujući i njenog supruga, kako jauču od boli. “Mogla sam čuti neljudske vriskove svog muža pomiješane s vriscima drugih muškaraca.”
“Održali su mi lekcije, pa me poslali na ‘razmišljanje’ u ćeliju. Tamo me dočekao goli beton, prljavi zidovi, vlaga, hladnoća i dvije stolice”, prisjetila se profesorica.
Ona tvrdi da ruski otmičari zatvorenicima nisu dali da spavaju. Hranili su je hranom kojoj je istekao rok trajanja jednom dnevno i imala je samo 30-40 sekundi da je pojede. U početku je tri dana dobijala pola litra vode, a nakon toga su joj počeli donositi vodu boje rđe.
Olha se takođe prisjetila kako je, kada je zamolila čuvara da je pusti u toalet, on odgovorio: “Vi ste ukrajinski ološ i ne zaslužujete to! Obavi to kao životinja, što i jesi” Na kraju je nekoliko dana morala obavljati nuždu u čošku ćelije, sve dok joj drugi čuvar nije dao kantu.
“Tukli su nas svime što im je došlo pod ruku — policijskim palicama, bocama. Samo bi nas pretukli i otišli. Jednom sam se usudila pitati zašto su to učinili, a odgovor je bio jednostavan: zato što sam Ukrajinka, a svi mi u Hersonu ugnjetavali smo stanovništvo koje govori ruski”, ispričala je Olha novinarima.
Prema njenim iskazima, Rusi su njenog supruga izložili elektrošokovima, tukli ga, čak su mu i brusili zube. “Vidjela sam da je izgubio svijest, a vojnici su doslovno morali odvući njegovo tijelo u ćeliju. To su životinje.”
Olha je puštena iz zarobljeništva nakon dvije sedmice. Tvrdi da je jedini razlog zašto su je otmičari pustili, to što je razvila infekciju zbog koje joj je grlo oteklo i počela se gušiti. Kada se vratila u svoj dom, otkrila je da je bio opljačkan.
Ljudmila Vovčuk, još jedna stanovnica Hersona, opisala je kako su okupacijski ruski vojnici otvoreno pljačkali ljude, što uključuje i otimanje automobila na kontrolnim punktovima. Rekla je da je jednoj porodici koju poznaje rečeno da imaju jedan dan da napuste svoju kuću prije nego što je zauzmu ruski vojnici.
Ljudmila je takođe opisala kako su nekim muškarcima dati ruski pasoši i zatim prisilno poslani da se bore protiv Ukrajine. Svi koji su odbili bili su zatvoreni.
Žena iz Hersona po imenu Anja rekla je za The Insider da su vojnici otimali ljude i držali ih radi otkupnine. Rekla je da su mnogi njeni prijatelji bili dobrovoljci koji su “odvedeni u podrume”. Najduže su zadržani oni koji nisu mogli platiti otkupninu od 5000 dolara koliko su tražili vojnici.
“Ali nakon tri ili četiri mjeseca mučenja, vojnici bi gubili interes za zarobljenike, pa bi ih puštali. Takođe se događalo da bi ljudi bili odvedeni ne zato što su bili aktivisti ili volonteri, već samo zato što se vojnicima nije sviđalo kako izgledaju”, ispričala je.
