Uspješni crnogorski slikar mlađe generacije Vladimir Đuranović rođen je 1974. godine i završio Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1992. godine. Diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 1997. godine i magistrirao na istom fakultetu 2000. godine, u klasi istaknutog slikara i profesora Nikole Gvozdenovića. Od diplomiranja je angažovan na FLU kao asistent - stručni saradnik, a danas je docent na predmetu crtanje. Takođe, nakon diplomiranja je postao član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
Iza njega su brojne samostalne izložbe. Prva je bila u crkvi Santa Marija u Budvi, u okviru likovnog programa Budva Grad Teatra 1997. godine. Uslijedile su izložbe u Galeriji Centar u Podgorici 1999. i 2006. godine, Umjetničkom paviljonu u Podgorici 2003. godine, Galeriji Spinaker u Herceg Novom 2004. godine, Galeriji Art u Podgorici 2005. godine, u Galeriji Collegium Artsticum u Sarajevu, u okviru XXIV Sarajevske zime 2008. godine, i u Galeriji Kristofor Stanković u Zagrebu, zatim Rijeci i Splitu prošle godine.
Izlagao je na zajedničkim izložbama u Podgorici Herceg Novom, Tuzli, Ljubljani, Briselu, Sarajevu, Parizu, Zagrebu, Čačku i na Cetinju.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- To vrijeme, razne situacije i doživljaji iz tog perioda duboko su utkani u moju memoriju. Djetinjstvo mi je jako bitan i važan dio života, najljepša osjećanja su vezana za njega. Kao dijete, kroz igru, crtanje, slikanje sam i upoznao život, ljude i prijatelje. Taj dio života čini temelj i konstrukciju moje sadašnjosti i budućnosti - kao film koji nema kraja.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Dobro je što više ne moram da idem u vrtić i u osnovnu školu. Šalim se! U to vrijeme svi smo morali biti uredno ošišani i počešljani, i svi u plavim keceljama. To baš nijesam volio. Uvijek sam imao svoju organizaciju i raspored časova. Svi smo različiti, svako ima svoje vrijeme, svoj ritam i sat. Sada uglavnom mogu sam da kreiram i izvršavam svoje obaveze i radim posao koji najviše volim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- To je teško pitanje. Mislim da ništa drugo ne znam da radim, sem da slikam i crtam. Pa, i o tim stvarima ne volim često da pričam. Više volim bjelinu papira ili platna - prostor u koji slikarskom akcijom, kroz crtež i boju, projektujem svoju ideju i dajem odgovor.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Previše ozbiljno shvatam život i ljude oko sebe, pa sam zbog toga jako odgovoran, tako da često i dobijam glavnu ulogu, a danas je ljepše biti statista.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim vrijedne ljude, pozitivne i otvorene, koji vole život.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Moja filmska biografija bi se zvala „Šareni kišobrani” (slika koju sam naslikao u obdaništu). A glumac? Podrazumijeva se - Miki Manojlović!
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Vladimir Dado Đuranović crnogorski slikar!
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao hrana sigurno sam uvijen, recimo, u kisjeli kupus. Da budem precizan: najbliži sam ukusu sarme.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Betmen je super-junak!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Korto Malteze (junak strip-crtača Huga Prata). Lijepo provodi dane... Možda bi bilo zanimljivo provesti jedan dan kao Korto.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako nijesam u ateljeu, napravio sam neki izlet van grada u prirodi.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Depeche Mode: „Enjoy the Silence“
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Prije neki dan sam gledao film „Hemingway & Gellhorn“- dopao mi se, pa bih ga preporučio.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Recimo - u Afriku.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Vožnju autobusom. Previše je spor i obično je na repertoaru muzika koju ne slušam, pa dobijam veliku želju za spavanjem.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nijesam od onih ljudi koji pričaju i sve ispričaju. Neke stvari ipak treba sačuvati za sebe.
Čemu se uvijek obradujete?
- Volim da pođem u prodavnicu slikarskog materijala, pa biram razne boje i njihove nijanse. To me baš raduje. A i njihov miris mi prija.
Da li za nečim žalite?
- Sve što sam uradio, uradio sam jer sam tako htio. I, iza toga stojim, tako da ne žalim ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez slikanja. To je potreba bez koje se ne može i ako je samo malo zapostavim, ne osjećam se dobro.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne sjećam se.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva želja je - da slikam cijeli život. Druga - da mi je slikarstvo uspješno. A treća - da me nosi uvijek lijepi osjećaj i zadovoljstvo dok stvaram, dok slikam.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne znam.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sve što bih rekao slagao bih. Nemam pojma što bih radio ta tri mjeseca života. To vjerovatno saznaš kad ti se desi.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kao čovjek.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Uživaj u suncu!”
Priredila: A.POPOVIĆ
