Naime, matematika govori kako je Socijaldemokratskoj partiji za prelazak cenzusa bilo potrebno svega 315 glasova, a listi “Pravda za sve” 697.
Doduše, treba i dalje biti oprezan, jer iz SDP-a su juče objelodanili četiri listića sa jednog birališta u Ulcinju, optuživši članove odbora da su ih oštetili. Kako tvrde iz SDP-a, na listiće na kojima je bio zaokružen redni broj te partije, naknadno je zaokruživan po još jedan - te su ti glasovi na taj način postali nevažeći.
No, kada su u pitanju liste koje su ostale tik ispod cenzusa, još od 1992. godine, bilo je niz sličnih situacija. Pamtimo pritom i jednu u kojoj je tek nekoliko desetina glasova bilo presudno da stranka ostane ispod cenzusa. Uz to, upravo je SDP jednom iskusila veoma sličnu situaciju, ali uz znatno veći procenat potreban za prelazak cenzusa.
U nastavku podsjećamo na najmanje razlike u broju glasova zbog kojih su partije u Crnoj Gori ostajale bez cenzusa, i to od uvođenja višepartizma do danas.
Demokratskom savezu falilo 85 glasova
Prvi put u crnogorskoj politici, neku stranku su promili dijelili od prelaska cenzusa 1992. godine. U pitanju je bio Demokratski savez u Crnoj Gori, koji je imao 3,97 odsto glasova, a tadašnji izborni prag iznosio je četiri procenta. Prevedeno u broj glasova, DSCG ih je osvojio 11.388, a da bi ušli u parlament bilo je potrebno 11.473. Dakle, od cenzusa ih je dijelilo svega 85 glasova.
Treba naglasiti kako u to doba nije postojala afirmativna akcija, inače bi sve bilo drugačije. Jer, DSCG je prva politička stranka iz redova albanskog naroda u Crnoj Gori.
Apsurd je bio i u tome što nijedna albanska lista u istoriji višestranačja nije osvojila toliko glasova koliko DSCG 1992. godine.
SDP prvi put ispod cenzusa, rekordno visokog
Nevjerovatno visok izborni prag bio je na parlamentarnim izborima 1996. godine – čak šest odsto. To je dovelo i do prilično paradoksalne situacije – te godine je Socijaldemokratska partija prešla cenzus potreban za ulazak u Skupštinu ondašnje SRJ, ali ne i kada je u pitanju crnogorski parlament.
SDP je, naime, imala 16.608 glasova, a za prelazak cenzusa bilo je neophodno 17.591.
Bulatovićeva nova stranka ostala van parlamenta zbog 200 glasova
Razlaz unutar Socijalističke narodne partije 2001. godine rezultirao je formiranjem Narodne socijalističke stranke, u kojoj je bio i Momir Bulatović.
Na izbore su izašli samostalno, osvojili su 10.702 glasa, a za prelazak cenzusa nedostajalo im je tačno 200.
Opet NSS, ovog puta im falilo 0,15 odsto
Godinu kasnije, vanredni izbori i isti akter – Narodna socijalistička stranka. Doduše, ‘pojačana’ Srpskom radikalnom strankom i Jugoslovenskom ljevicom, u okviru Patriotske koalicije za Jugoslaviju.
Pomenuti je savez osvojio 2,85 odsto, odnosno 532 glasa manje nego što je bilo potrebno za prelazak izbornog praga.
Nešto stariji poznavaoci političkih prilika u Crnoj Gori sjetiće se kako je tokom te kampanje sve vrijeme u Podgorici proveo i tadašnji istaknuti funkcioner SRS, a danas predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Forci trebalo još 175 glasova
Na prvim izborima u nezavisnoj Crnoj Gori, održanim 2006. godine, među novoformiranim strankama bila je i Forca. No, tokom prvog nastupa oni nijesu prešli cenzus koji, u slučaju reprezenata albanske naconalne zajednice iznosi 0,7 odsto.
Forca je tada osvojila – 0,66 procenata. Prevedeno u broj glasova – nijesu dobili poslanika u Skupštini zbog 175 glasova.
Dvije liste ispod praga zbog manje od 1.000 glasova
Na parlamentarnim izborima 2009. godine, dvije liste su ostale ispod cenzusa zbog zaostatka manjeg od hiljadu glasova.
Narodnjačka koalicija, u kojoj su bili Narodna stranka i Demokratska srpska stranka, osvojila je 2,92 procenta, tako da joj je za cenzus nedostajalo 269 glasova.
Lista “Za drugačiju Crnu Goru”, čiji su konstituenti bili Liberalna partija i Demokratski centar – koji je bio proizvod cijepanja unutar Pokreta za promjene, imao je 2,7 odsto glasova. Njima je do izbornog praga, ipak, falilo znatno više glasova nego Narodnoj koaliciji – 958.
Zbog čudne primjene zakona, DUA ostala van parlamenta
Prilično neobično tumačenje Zakona o izboru odbornika i poslanika koštalo je 2012. godine Demokratsku uniju Albanaca izlaska iz parlamenta.
Naime, DUA je sa 0,8 odsto osvojenih glasova tada prešla cenzus koji se odnosi na albanske stranke, ali nije ispunila uslov da dobije glasove najmanje 15 procenata albanskog biračkog tijela. Kada se uzmu u obzir svi glasovi koje su osvojile albanske nacionalne liste, DUA je tada bila iznad 15 odsto, no računati su u taj zbir i glasovi albanskog stanovništva koji su otišli i drugim partijama.
Još se sjećamo slučaja HGI
Najzad, svi se dobro sjećamo primjera Hrvatske građanske inicijative iz 2020. godine. Pomenuta je partija ostala ispod cenzusa zbog 327 glasova manje od potrebnog broja za cenzus, koji u njihovom slučaju iznosi 0,35 odsto.
Dva su ključna razloga tog neuspjeha – prvi je mnogo veća izlaznost nego na ranijim izborima, čime je i broj glasova potrebnih za prelazak cenzusa bio znatno veći nego prije.
Drugi, možda i još bitniji – volšebno pojavljivanje druge hrvatske nacionalne liste, koja je na tim izborima osvojila 496 glasova. U pitanju je Hrvatska reformska stranka, koja ni prije niti poslije toga nije nastupila ni na jednim izborima.
