Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Izlaznost na ovim izborima je siguran znak da su velje promjene neophodne. Ištu ih glasači, a još ne znamo šta birani Crnogorci nude. Odnos snaga na političkom tržištu se promijenio i vladajuća koalicija mora da trguje. Zasad su dobili, gratis, ozbiljnu opomenu sa šamarom. Kako je do toga pazara došlo… istraga je u toku. DPS-SDP su se usidrili na vlasti kao u ’’Mrtvoj luci’’ D. Cesarića:
/’’Znam: ima jedna mrtva luka/I ko se u njoj nađe/Čut će pjevanje ćuka i vidjet će umorne lađe./Brodovi u njoj vječito snivaju/ Kako se brodi/Al’ njihova sidra mirno počivaju/U plitkoj voidi./ I tako u snovima gledaju sreću/ A plovit se boje./Na jarbole šarene zastave meću/I stoje./ Ovoj pjesmici ne treba analiza a i kritičar je višak.
Sama se tumači?
Gubitnici, dobitnici i zastave: Neposredno nakon izbornih rezultata, svi su se ponašali spontano ili usiljeno pobjednički…
Svi izuzev SNP. Koji se u finalu kampanje ostrvio na vladajuću koaliciju s posebnim osvrtom na lidera DPS-a. SNP je tako preigrao svoju sigurnost u dobar rezultat, štedeći upravo one koji su ga uškopilii (DF) na startu kampanje a ćerajući one (DPS) koji ga odavno diskretno očekuju za svoju koaliciju. No u politici ne puca tikva uvijek kad padne… a i ako pukne, tikva se ne baca. Upotrebljiva je za neke svrhe. Moguća koalicija spasila bi DPS-SDP u Nikšiću a stabilizovala SNP kao činilac Crne Gore na evropskom putu. U tom slučaju samopriznati gubitnik bi bio stvarni pobjednik. Ali o tome ne odlučuju novinarski komentari već partijski interesi.
SNP je napravio i drugu grešku u kampanji koja mu kroji kapu naconalne partije bez imalo građanske orjentacije. Na promocijama je barjačio tzv. ’’narodnom’’ zastavom, (takođe crnogorskom) da se dodvori prosrpskom puku koji u trobojci vidi spas. Šteta im je jedino uspjela.
Veljesrbi i veljecrnogorci: Demokratskom frontu, takođe. Jer je na startu prepoznat kao „Dražin front” jer i skraćenica DF vuče na tu bandu.
Kad je ta koalicija viđela koja je ura, vojvode i vojvodići su se povukli na rezervne položaje. Onda je uvozni lider DF ispucao njihovu municiju: „da u Crnoj Gori ne treba voditi velikosrpsku politiku, ali ni antisprsku politiku”. Veljesrpsku ne vodi niko osim njemu odanih vojvoda. Ako mu to nije jasno, onda je lider zaveden.
Što se tiče antisrpske OVĐE se vodi anticnogorska na svim srpskim frontovima, koliko ih gođ ima. I DF je samo koaliciono pojačanje. Zato zbog velike providnosti nijesu isturili zastavu koja im na srcu leži, i reži iz potaje, na sve što je crnogorsko. Ali, biće prilike da vidimo pod čijim će barjakom isturiti kandidata za predsjednika Crne Gore.
Pretendovati na državu, a ne držati se državnih simbola jednako je djelovanju u korist sopstvene štete.
Kad vlast ne poštuje simbole: No i sama država ’’simbolično’’ koristi svoje simbole i sumnja u njih. Sa samog vrha ih kinje, potkazuju i skraćuju. Stoga su svi na ovim izborima svoje glasače bodrili svojim narodnim bandijerama a samo su se DPS i PCG predstavljali pod zvaničnim simbolima.
Evropa je navodno ponosna na tu podnošljivost narodnih i vjerskih različitosti u Crnoj Gori mada takvo ’’slobodarstvo’’ u evropskim državama nije dopustivo, makar koliko se pozivali na demokratske tekovine EU i njenih članica. Svi državljani, građani, tamo moraju stati pod isti stijeg i u dobru i u zlu. U protivnom, pravo manifestvovanja bilo kakve ideje ili političke ideologije će biti osujećeno. Lokalne heraldičke simbole niko ne ometa, ali ako se posegne za zastavom onda to može biti samo državna, a eventualno druga, mora biti niže istaknuta od državne. U Crnoj Gori državnog stijega nema ni u barabar odnosu sa zastavom druge nacije, već je druga (tuđa), uklonila prvu (državnu). Neke nacionalne partije se uporno pozivaju na građansku državu u ime svojih prava. Kad ta prava ostvare zakite se isključivo svojim nacionalnim simbolom od svadbe do izbora, iskazujući se do ekstremnosti.
Ekstremna partijska ponašanja: U ovoj kampanji pripadnici jedne nacional-vjerske partije koja pretenduje na koaliciju sa vlašću pucali su na crnogorsku zastavu ispred kuća Redžovića u Biševu kod Rožaja.
Policija to zna, ali od nje nema glasa ni avaza. Jedan crnogorski građanin (nije Crnogorac ni Srbin) koji dugo živi u USA kaže, da ne razumje kako to narodni poslanik ili stranački pripadnik koji živi isključivo od poreskih obveznika ove zemlje može o trošku građana da se protivi državnim znamenjima pod kojim ostvaruje sva svoja prava.
’’To je neobjašnjivo u demokratskom svijetu, a ovđe sasvim prihvatljivo i svi se pozivaju na demokratiju koju krše.’’
Ekstremnost pojedinih partija u CG je i nejasna i neopravdana. Crna Gora nema niti jednu nacionalnu partiju s crnogorskim predznakom, a Crnogorci su dominantan narod. Ako je tako a jeste, onda, u odnosu na koji nacionalni entitet se ostali entiteti osjećaju ugroženim? Ovo pitanje su postavili ovi izbori. Koalicija na vlasti će morati da determiniše tu razuzdanu demokratičnost koju pojedinci i partije uspostavljaju izvan zakona i po vlastitom nahođenju. Dosadašnje ’’slobode’’ su već na limesu.
Milov izbor: Nacinalnom ekstremizmu je ovđe kratak fitilj i bez obzira na veličinu crnogorske države, svaki prelazak rampe bi se odrazio na region, možda ga i zarazio. Vlast je i u ovom slučaju u mrtvoj luci, a moraće da plovi i po buri i po tramontani a nove partije nemaju prepoznatljivog kapetana koji bi zaplovio po ovoj neveri (nevremenu).
Ovi izbori su opet pokazali da se za politiku i dalje javljaju ljudi s tankom biografijom o znanstvanom učinku i dometu. Zato su kampanju vodili više sa doskočicama protivniku nego sa ozbiljnim programima za izlazak iz krize.
Takvi na državu prispiju uglavnom ka gologuzi, a ako ikad s nje siđu, ona ostaje iza njih otrešena ka murva. Ova vlast je puna takvih. U kampanji su sokolili i sebe i glasače... E viđeli šta im Milo reče... e kako im odgovori... e kako im skresa. Milo će im sve završiti - dok oni leže ka trudnice!? A Milu je jedini izlaz da skreše svoje, usidrene u mrtvoj luci.
Mnogo su zasjeli i rasjeli se... raskovocali se, i ništa ne snose (ni odgovornost), niti doprinose ikome osim sebi.
Odjek pobjede vladajuće koalicije ovoga puta prigušen je šamarom! Ako ga nijesu primili kao opomenu, popiće nokaut već na proljeće, na predsjedničkim izborima. Otrešće ih ka murvu.
