Osim državnog sekretara za energetiku i rudarstvo u Ministarstvu kapitalnih investicija Marka Perunovića, o čemu je Pobjeda pisala juče, Zakon o sprečavanju korupcije kršile su i njegove kolege iz istog resora: državni sekretar za saobraćaj i pomorstvo Zoran Radunović, sekretarka Ministarstva Milena Žižić i generalni direktor Direktorata za energetiku i energetsku efikasnost Vladimir Durutović.
Angažmani
Svi oni su poput Perunovića, govore podaci iz godišnjih izvještaja koje su predali Agenciji za sprečavanje korupcije, ostvarili poslovne aranžmane u Elektroprivredi Crne Gore, a dvoje od njih i u Zavodu za geološka istraživanja i kao članovi stručnih timova i komisija ukupno prethodno prihodovali preko 21.000 eura.
Pobjeda je juče objavila podatak da je Perunović iz angažmana sa EPCG i Zavoda za geološka istraživanja ostvario prihod u iznosu nešto manjem od 15.000 eura.
Prema Zakonu o sprečavanju korupcije, javni funkcioner ne može da zaključi ugovor o pružanju usluga javnom preduzeću, koje je zakonodavac definisao kao privredno društvo u kojem država ili opština ima najmanje 33 odsto kapitala.
Kako je i u ovim angažmanima riječ o ugovorima o djelu po osnovu članstva u raznim komisijama i stručnim timovima u javnim preduzećima, definitivno je riječ o kršenju Zakona o sprečavanju korupcije, kako je to Pobjedi juče potvrdio i advokat Veselin Radulović, koji je kao dugogodišnji punomoćnik Mreže za afirmaciju nevladinog sektora stekao bogato iskustvo u predmetima vezanim za korupciju.
- Polazeći od činjenice da je EPCG nacionalna elektroenergetska kompanija u kojoj država ima većinsko učešće u vlasničkoj strukturi i čije su djelatnosti propisane Zakonom o energetici, nad čijom primjenom Ministarstvo kapitalnih investicija vrši nadzor, mislim da je ovakav ugovor državnog sekretara MKI-a sa EPCG suprotan članu 14. Zakona o sprečavanju korupcije – naveo je Radulović komentarišući juče ugovor o djelu koji je EPCG sklopio sa državnim sekretarom Perunovićem.
Stručni tim
Prema podacima iz imovinskih kartona Perunovićevih kolega, državni sekretar za saobraćaj i pomorstvo Zoran Radunović je, kao koordinator jedne od 12 komisija EPCG, koje je formirao predsjednik Odbora direktora te kompanije Milutin Đukanović i članstva u „stručnom timu“ Zavoda za geološka istraživanja, prihodovao oko 8.500 eura.
Njegova koleginica, sekretarka MKI Milena Žižić prihodovala je oko 7.300 eura kroz rad u „stručnom timu za kontrolu otkopanih količina mineralnih sirovina“ Zavoda i Komisiji za revidiranje troškova električne energije za kategoriju domaćinstva u EPCG.
Zanimljivo je da ova dva funkcionera, iako Radunovićeva biografija nije dostupna na sajtu MKI, prema javno dostupnim podacima, nemaju u profesionalnim angažmanima dodirnih tačaka sa energetskim sektorom, a posebno ne sa geologijom i rudama.
Žižić je, prema biografiji na sajtu Vlade, karijeru gradila u bankarskom i sektoru osiguranja, dok je Radunović prema javno dostupnim informacijama, iako je diplomirao na Metalurško-tehnološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, radno iskustvo sticao dominantno u oblasti civilnog vazduhoplovstva, a bio je i direktor Montemegro erlajnza.
Radunović od 10. decembra 2020. godine obavlja dužnost državnog sekretara za saobraćaj i pomorstvo u MKI, a sami početak njegovog mandata na javnoj funkciji obilježila je kontroverza jer je do 14. januara 2021. godine bio stoprocentni vlasnik firme za vazdušni prevoz putnika Aero tim, koju je 2008. osnovao u Podgorici.
Firmu je, kako je pisala Pobjeda, četiri dana nakon isteka zakonskog roka za to, preveo na sina Mihu Radunovića.
Nema konflikta...
Tada je na pitanje Pobjede smatra li da je u konfliktu interesa, budući da je na dužnosti državnog sekretara za saobraćaj, a da mu se sin bavi vazdušnim prevozom putnika, Radunović odgovorio da ne misli tako.
Džavni sekretar za saobraćaj „zaboravio“ je i da u svom imovinskom kartonu koji je predao nakon stupanja na dužnost prijavi ASK-u da u Beču ima firmu koja se bavi vazdušnim prevozom putnika, čiji je bio stroprocentni vlasnik.
Radunović je 2014. godine u Beču osnovao firmu pod nazivom Aerotranspot Executive Agency GmbH, u vrijeme dok je kao direktor predstavništva MA živio i radio u glavnom gradu Austrije, koju je registrovao na adresi stana koji mu je plaćao bivši crnogorski avio-prevoznik.
Kao javni funkcioner, shodno Zakonu o sprečavanju korupcije, Radunović je bio dužan da prijavi ASK-u tačne podatke o kompletnoj imovini koju ima u zemlji i inostranstvu.
Za razliku od dvoje kolega, generalni direktor Direktorata za energetiku i energetsku efikasnost Vladimir Durutović, imao je „samo“ angažman u EPCG, kao koordinator jedne od komisija, od kojeg je prihodovao oko 4.300 eura tokom prošle godine.
Kako je Pobjeda juče pisala, ni državnom sekretaru za energetiku i rudarstvo Marku Perunoviću konflikt interesa nije bio stran, o čemu govori činjenica da je 13. maja prošle godine, osim angažmana u EPCG, postao i član Odbora direktora preduzeća Energogas d. o. o. iz Podgorice čiji je osnivač javno preduzeće „Srbijagas“ koje je u vlasništvu Vlade Srbije.
Kada su mediji, sredinom jula, objavili ovu informaciju, u odbranu državnog sekretara stao je ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić pravdajući Perunovića da je kada je „shvatio da se nalazi u potencijalnom konfliktu interesa, podnio ostavku na mjesto člana Odbora direktora u Energogasu“.
Međutim, Zakon o sprečavanju korupcije je više nego jasan, jer u svojim odredbama jasno definiše da javni funkcioner ne može biti i predsjednik, ovlašćeni zastupnik ili član organa upravljanja ili nadzornog organa, niti izvršni direktor ili član menadžmenta u privrednom društvu.
Takođe, nalaže zakon, javni funkcioner koji u toku obavljanja te funkcije prihvati da obavlja drugu dužnost, odnosno opisanu funkciju, dužan je da u roku od 30 dana od početka obavljanja druge funkcije podnese ostavku na javnu funkciju, a ne obratno.
