U početku je kao i svakom problemu sa kojim se susrela bila pozitvna, radila sve što nije moglada postigne od uobičajenih i redovnih obeveza, i taj period smatra krajnje produktivnim kako za sebe tako i za porodicu. Otkrila nam je da se posvetila svom selu, staroj kuči, voćnjaku te da je napravila i malu baštu u kojoj su djeca najviše uživala. Ipak, nakon početnog stanja dolazi težak period.
- Dozvoljeno je da radimo u uslovima u kojima je moglo da se manipuliše sopstvenim sredstvima i da se bude fleksibilan. I to je dalo samo tračak nade. Zatim opet kolaps. Postoje uslovi da se radi, ali su nemogući u realnosti. I počinje prava emotivna i finansijska kriza. Opet se okrećem selu i ne odustajem. Troškovi su svedeni na ispod minimuma. Iako me ljudi znaju kao beskonačno strpljivu osobu kad su ozbiljne stvari u pitanju, ovo postaje i ozbiljno previše. Mora postojati izlaz da ljudi u muzici koji nisu obezbijeđeni na neki drugi način, mogu da rade, mogu da privređuju kroz muziku - krajnje iskreno će Ivana.
Kao i svi roditelji u Crnoj Gori sa svojom djecom je prihvatila uslove onlajn nastave koji su uslovilid a djeca uče od kuće i budu pored TV ili kompjuterskih ekrana koji su do samo par sedmica unazad bili zabranjena kategorija. Potvrdila nam je da je djeci pružala svu pomoć u novonastalim okolnostima, ali da ih sa suprugom usmjerava da svemu moraju da pristupe ozbiljno, pa su morali da se snalaze u najkraćem roku.
- Moja djeca imaju priliku da o svemu razgovaraju sa mnom, ali što se tiče onlajn nastave vaspitavamo ih da se uvijek potrude da se sami snađu, ali da mogu da računaju uvijek na nas. Ne postoji odgovor na pitanje kad će se sve ovo završiti. Jedino sto možemo je da se snalazimo, poštujemo propisane mjere i da čuvamo zdravlje na čemu radimo najviše. Kako fizičko tako mentalno i emotivno - smatra Popović-Martinović.
Zabrana rada u ugostiteljskim objektima i održavanje manjih nastupa je najsvježiji problem sa kojim su se susreli crnogorski muzičari, ali mi vas podsjećamo da godinama postoji neuređeno pitanje angažovanja velikih regionalnih muzičkih zvijezda, koje dođu uzmu velike honorare i to ponesu van Crne Gore, dok za naše ostanu što bi narodski rekli samo mrvice. Kako su prepušteni sami sebi, autori i izvođači su pokrenuli akciju puštajmo naše (#pustajmonase).
- Možda ova akcija bude uticala na razum i osjećaj solidarnosti onih koji nemaju obavezu da po zakonu puštaju domaće autore. Neće ih boljeti ako u svoje košuljice uvrste veći broj domaćih autora. U prilog tome imamo i spiskove, jer autor i izvođač nije isto. Interpretatorska prava su još uvijek u povoju, ali na sve treba misliti, zato ujedno pokušavamo i da osvijestimo kako ljude, naše slušaoce, konzumente, tako i urednike da u domaćoj muzici itekako ima fantastičnih djela. Kakou instrumentalnoj tako iu ostalim žanrovima popularne muzike - konstatuje Ivana dodavši da je sve oko stvaralaštva u muzici povezano, da bi publika trebalo da poznaje domaću muziku, kako bi je i urednici prepoznali i u programima učinili dostupnijom.
-Ukoliko urednici ne uređuju program tako da su naši autori dovoljno zastupljeni da bi bili primijećeni, tako i publika neće znati ništa o tome. U toku akcije #pustajmo nase,koja još uvijek nekako stidljivo traje jedan od ciljeva je i da malo razbijemo predrasude da je domaća muzika loša. Tačno je da se ne stvara dovoljno, ali mnogi su počinjali i od nule, a mi smo vrlo visoko iznad toga, tako da imamo sasvim dobar start za neke bolje dane - smatra naša sagovornica.
Osim što je u proteklom periodu bila prije svega majka i supruga, Ivana je našla vrijeme da se posveti svom zanimanju. Ipsričala nam je da je u kontaktu sa brojnim autorima, da je preslušavala demo snimke pjesama od kojih su joj se neke izuzetno dopale, ali nam je takođe bez zadrške priznala da je posljednjih godina toliko bila posvećena karijeri što ju je koštalo zdravlja pa je i svojevoljno ali i prinudno morala da se povuče.
- Morala sam da se oporavim i fizički i psihički. I to sam vrlo uspješno i produktivno privela kraju. Tako da već početkom nove školske godine i ja krećem u svoje nove pobjede. Zbog zanimljivog projekta na kojem se upravo radi, tražim ono što će oplemeniti jedan divan i topao zvuk koji se stvara. Moja želja odavno je da se uvrsti instrument kao što je frula, kaval ili slično, i trenutno sam u potrazi sa takvim muzičarom - zagonetno će Ivana pozvavši sve svirce frule ili kavala da je kontaktiraju.
Ne želeći da otkriva kako će izgledati ovaj projekat, poručila je da će u narednom periodu opet nakratko nestati iz medija i da se do njegove realizacije neće oglašavati sa novitetima.
- Ovo je kreativni trenutak i treba mu malo intimnog vremena - otkrila je za Portal Analitika pjevačica, koju smo prije petnaestak godina gledali ali i navijali za nju u muzičkim takmičenjima Idol, i Intro karaoke. Tamo je od starta bila jedan od zapaženijih takmičara, a mi smo je na trenutak vratili upravo u 2003. i 2004. godinu.
- Praistorija. To mi je prva asocijacija (smijeh). Tako sebe i vidim kao pećinsku djevojku, divlju, punu nepovjerenja ka drugima, ali krcatu neke životne snage da prevaziđe nešto što je u svemu tom snašlo. Sva finala, pobjede, nagrade, prve pjesme i tako dalje i puno lažnih obećanja, podvala čak i tihih prijetnji - otkriva Ivana da sada nepoznate detalje koje je vežu za muzičke početke, i koje su ujedno sastavni dio šou programa od kojih televizije i te kako žive, a takmičarima uglavnom ostaju ožiljci.
Ali, kao pravi borac, izvojevavši pobjedu imala je priliku da se rame uz rame predstavi publici sa već afirmisanim pjevačima na festivalu Sunčane skale gdje je osvojila dvije nagrade. Prvo mjesto u večeri Novih zvijezda i treće na Pjesmi ljeta. Kasnije smo je gledali na Monteviziji gdje je uvijek važila za jednog od favorita.
- Festivali su divno iskustvo. Volim taj sezonski šareniš pjesama, ljudi, muzičara, turista. Pravi duh ljeta. Nažalost, nemamo više niti jedan ljetnji festival. Osim posljednje dvije Montevizije koje sam uspješno završila, nije postojao takav neki program i šansa za promociju novih pjesama. Sve sve svodi na moderne digitalne platforme, i veću količinu novca koja je potrebna da se probiješ na više pozicije. A to je rudarski posao. Montevizija je pozicija ili-ili, samo ako daš apsolutni maksimum kreativnosti i snage, možeš da se održiš lokalno, a ako pobijediš to je već svima poznato. Tako da sam ja zaista uložila dosta u oba nastupa na obje Montevizije, i ne žalim baš ni za čim, zadovoljna sam zaista. Posebno spotovima koji su u oba slučaja i pjesme, "Poljupci" ali i "Nevinost", dali svemu tome pečat ozbiljnosti i nekog većeg kvaliteta - podsjeća Popović-Martinović.
Oni koji je privatno poznaju ili su poslovno sarađivali, za Ivanu će reći da je uvijek pozitivna, ljupka, nasmijana, vesela i druželjubiva, a mi smo je pitali kako vidi samu sebe, da li je samokritčna i šta samoj sebi obično zamjera?
- Osim ovih nekoliko lepršavih i prijatnih osobina koje zaista, posebno u posljednjih desetak godina posjedujem (smijeh), volim kod sebe i što je moja istrajnost porasla i učvrstila se prilično ozbiljno. Strpljivot u svemu pomaže, ali ako ćemo otvoriti polje samokritike, ponekad bih sebe najradije povukla za uvo, i otjerala u čošak (smijeh), po starinski. Jer nekad nijesam prema sebi poslušna. Dozvolim da čujem neke glasove čudne, koji me tjeraju da radim stvari koje mi oduzimaju dragocjeno vrijeme. Tako da se opominjem često da ne bude poslije "Mnogo htio - mnogo započeo" - krajnje otvoreno i s osmjehom će Ivana za koju bismo mogli reći da je vrijeme stalo kada su izgled i godine u pitanju.
Upoznali smo je kao plavušu, što je i dan-danas, a struk i vitku liniju zadržala je uprkos trudnoći, porođaju i majčinstvu. Pitali smo je da li su za to zaduženi geni, vježbe ili ima neki sistem ishrane.
- Ne jedem industrijski proizvedenu hranu koliko god je to moguće. Moja ishrana je ona prava starinska, izvorna. Slabo što uzimam u marketima, uglavnom je odavno aktivna nabavka od provjerenih domaćinstva ili iz moje bašte, voćnjaka. Ishrana na moj način se pokazala savršenom za mene i moju porodicu, toplo preporučujem ljudima da se odreknu rafinisanog šećera, ulja...Za početak - savjetuje onapotvrdivši onu narodnu krilaticu, da u zdravom tijelu zaista živi - zdrav duh.
Poručuje da je važna mjera u svemu, ali i da joj je jedna disciplina promijenila život.
- Joga je već šest godina sastvni dio mojih rekreacija, ali ionako živim prilično aktivno, pa se savršeno uklapa. To je divna jedna vještina, savjetujem svakom i ujedno želim vašim čitaocima da kažem kako je za svaku promjenu potreban dobar i konkretan start, i da treba rade na tome - poručila je na kraju Ivana Popović-Martinović.
