Na tom polju, smatra Ivanović, trebalo je da imamo prilično lagodnu situaciju.
“Mi se uglavnom oslanjamo na obnovljive vidove energije. Imali smo jako povoljnu hidrologiju, a ne treba zaboraviti i da su najveći potrošači ili ugasili proizvodnju, kao što je to slučaj sa KAP-om, ili su veoma malo radili, kao što je slučaj sa Željezarom. Tada ste u prilici i da prodajete struju, ali kako, kome i po kojoj cijeni, imali smo priliku da vidimo”, objašnjava Ivanović.
Kupovina sopstvenih akcija nije veliki problem u poređenju sa desetinama miliona koje se daju za neracionalne ekonomske odluke, ocjenjuje Ivanović.
“Razumljivo je nastojanje Vlade Crne Gore da zadrži učešće u vlasničkoj strukturi, projekat koji je započeo upravo u periodu kad je DPS sa svojim koalicionim partnerima vršila vlast. Podsjetimo se da je to projekat koji je vrijedan blizu milijardu eura i koji su tada mnogi osporavali ali projekat koji je otvorio prostor za velike investicije u energetskom sektoru i omogućio izvoz električne energije koji utiče na sopoljnotrgovinski bilans”, ističe Ivanović.
Odluka o kupovini akcija Elektroprivrede, po njegovom mišljenju, nije opravdana.
“Objašnjeno je da je15 miliona eura iz budžeta prebačeno za kupovinu akcija Elektroprivrede, u momentu kad nema nikakvog razloga za održavanje vlasničke strukture, u kojoj se ništa nije promijenilo, a ponovo se traži zaduživanje. Smisao te odluke je bila isključivo političke prirode”, smatra Ivanović.
Sumnja da postoje centri, van Crne Gore, koji po diktatu urušavaju ono što je najvredniji dio crnogorske privrede.
“Ono što su bila respektabilna državna i privatna preduzeća dovedena su u stečaj. Tu postoji jasna politička namjera da se uruši sve ono što smo postigli na evropskom putu i okrenemo se nekim balkanskim standardima”, istakao je Ivanović.
Stanić: Ako padne kiša biće struje odgovori neznalica
Ako zakiši do sudnjeg dana, vjerovatno je da će hidroelektrane raditi dobro – odgovori su ljudi koji nemaju elementarnog znanja o ovom vrlo ozbiljnom poslu, ocijenio je član Predsjedništva SDP-a, Mirko Stanić.
Energetska kriza je, ističe, upravo šansa za energetske kompanije.
“Cijene uglja koje su trenutno na berzi, (410 dolara je bila u trenutku potpisivanja ugovora sa Elektroprivredom Srbije) su na niskom maksimumu. Cijene električne energije su isto na niskom maksimumu. Da je sreće, te kompanije bi ove godine napravile zbirno 200 – 250 miliona eura profita, a ne da ulaze u situaciju koja je vrlo blizu bankrotu“, istakao je Stanić.
Te kompanije, pojašnjava, ukoliko stvarno ne padne ozbiljnija kiša koja bi nam napunila akumulacije, pogotovo jezera u okolini Nikšića, doći će u situaciji da uvoze ogromnu količinu energije na dnevnom nivou koja će biti tri ili četiri miliona eura, možda i više, pogotovo kad počnu hladniji dani.
“To je za tri mjeseca pola milijarde eura. O toj količini novca pričamo, tako da je riječ o ekstremnom neznanju, kao i ponašanju koje je tokom ljeta prodavalo akumulacije iz jezera“, napominje Stanić.
Naglašava da su naše akumulacije na minumumu.
“Crna Gora je ove godine uvezla oko 991 hiljadu megavat časova električne energije, a izvezla 907 hiljada, što je prilično slična cifra. Razlika u prodatoj i kupljenoj energiji je minus 58 miliona eura. To dovoljno govori o vršnoj energiji kada je ona u piku dobra za prodaju“, pojašnjava Stanić.
On podsjeća da je naša energija prodavana po dosta nižoj cijeni od one po kojoj smo je kasnije kupovali.
“Neko za to mora imati odgovornosti, a bojim se da će biti neke druge odgovornosti, o čemu čekamo da se izjasne nadležni državni organi“, poručio je Stanić.
Mulešković: Informacije o najavljenim restrikcijama i povećanju cijena električne energije izazivaju paniku među građanima
Ako bi pogledali proizvodnju ranijih godina, a već smo čuli da su najveće kompanije ili ugašene ili smanjile proizvodni proces, onda te informacije o najavljenim restrikcijama i povećanju cijena električne energije izazivaju paniku među građanima, kazao je ekonomski analitičar Mirza Mulešković.
Puno je stvari, smatra, urađeno zbog neznanja, jer se već u aprilu znalo da će doći do ove energetske krize, a čelnici EPCG nijesu najavljivali nikakve probleme.
“Tek smo u avgustu prvi put čuli da će možda doći do restrikcija i poskupljenja, što je neprihvatljivo. Problemi koje se dešavaju u EPCG najvećim dijelom potiču od neplanskog zapošljavanja ljudi, što je dodatno opteretilo kompaniju i dovelo do uvećanja troškova i gubitaka”, objašnjava Mulešković.
Dodaje da su cijene struje na istorijskom maksimumu i da se u EPCG dešava sistemsko urušavanje kompanije.
Tolj Ružić: U Srbiju se iz BiH izvozi niskokalorični ugalj
Rudnik mrkog uglja „Banovići“ jeste potpisao ugovor sa EP Srbije, ali za izvoz niskokaloričnog uglja koji se ne može koristiti u termoelektranama u BiH, kazala je novinarka iz BiH Aleksandra Tolj Ružić.
Stručnjaci znaju da se ne može svaki ugalj, objašnjava, koristiti u svakoj termoelektrani, odnosno da su one namijenjene za određene vrste uglja.
„Ugalj koji je niskokaloričan imaju već na lageru i potpisali su da to izvezu za neke termoelektrane koje ga mogu koristiti u Srbiji. Inače, u BiH postoje dvije elektroprivrede, jedna posluje na području Republike Srpske, druga na području Federacije BiH i ni jedna nije izvozila ni u jednu zemlju, pa tako ni u Srbiju, osim Rudnik mrkog uglja „Banovići“, koji jeste dio EPBiH i jeste u državnom vlasništvu, ali nije dio koncerna rudnika koji čine Breza, Zenica i drugi“, pojasnila je Tolj Ružić.
Cijene tog uglja su, kaže, dosta niže pa je i kvalitet niži.
„Kontaktirala sam direktora rudnika mrkog uglja „Banovići“, koji mi je potvrdio da po starim cijenama izvoze taj ugalj za Srbiju, da su do sada izvezli oko 90 hiljada tona i da je ukupno iz Banovića do sada u ovoj godini izvezeno osam odsto proizvodnje uglja u tom rudniku“, navodi Tolj Ružić.
Dodaje da se cijena za Elektroprivredu Srbije kreće 8,8 KM po gigadžulu, to je oko 4,4 eura, dok se za domaće tržište to cijeni oko 5,5 KM ali, na domaćem tržištu nema kupaca za tolike količine tog otpadnog uglja koji je nešto nižeg kvaliteta.
„Priča da je Srbija otkupila sve količiine djelovala je nevjerovatno i odmah smo krenuli da provjeravamo sve te informacije. Sva ta panika na ovu temu se brzo smirila. U BiH zaista vlada velika neizvjesnost kada je riječ o energetskoj krizi koja bi mogla doći ove godiine“, naglasila je ona.
Ugalj iz rudnika mrkog uglja je drastično poskupio i sada je, napominje Tolj Ružić, više od 100 odsto skuplji u odnosu na period od prije krize izazvane ratom u Ukrajini.
„Postoje druge vrste uglja koje se mogu kupiti u BiH, dosta jeftinije, koje koštaju 200 KM, ali to nije dovoljno dobro za domaćinstvo. No, oni koji nemaju novca kupuju i ugalj nižeg kvaliteta. Još nema panike kada je riječ o uglju, jer za jednu tonu peleta možete kupiti pet tona uglja“, pojasnila je ona.
Kaže da su svi koji koriste pelet zabrinuti, te da mnogi pokušavaju da se vrate na ugalj, ukoliko imaju mogućnosti, jer je, ističe, pelet do sada dosegao maksimalne cijene 1.000 KM po toni.
„Koliko god se vještački držalo pod kontrolom stanje na tržištu, cijene energenata i dalje divljaju i rezultati nijesu vidljivi, posebno za građane koji nijesu u mogućnosti da obezbijede novac i veoma je neizvjesno kako će se grijati“, poručila je novinarka iz BiH.
