Crnogorska glumica mlađe generacije Branka Stanić, rođena je 18. maja 1985. godine. Diplomirala je na odsjeku Gluma, na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Branimira Popovića. Već je dobitnica nagrade - za ulogu Anice u potresnoj predstavi 'Lasice', koju je po tekstu Bojane Mijović, režirao Stevan Bodroža.
Iz bogate radne biografije ove mlade i uspješne glumice, izdvajaju se brojni angažmani koji su nerijetko bili atipični za njen poziv. Pojavila se u spotu za numeru 'Zastave' poznate cetinjske grupe 'Perper', koji je snimljen 2009. godine. Iste godine je bila voditeljka na Hercegnovskom filmskom festivalu – Monenegro Film Festivalu. Oprobala se u ulozi manekenke, noseći šešire Isidore Bjelice u septembru 2010. godine.
Na pozorišnoj sceni prepoznata je po ulogama u predstavama, uglavnom u matičnom Crnogorskom narodnom pozorištu - 'Saloma' reditelja Eduarda Milera, 'Revizor' reditelja Veljka Mićunovića, 'Lasice' reditelja Stevana Bodrože, kao i u novoj, nezavisnoj produkciji 'Za razvod je potrebno troje' u režiji Bojane Lazić.
Tumačila je jednu od uloga u filmu 'Pare ili život' reditelja Milana Karadžića, kao i ostvarenju Draška Đurovića 'As pik', koji se nalazi u postprodukciji. Jedno je od zaštitnih lica u reklami za matični Fakultet dramskih umjetnosti, koju je režirao Dušan Kasalica. Takođe, publika je mogla vidjeti u studentskim filmovima 'Jesenje lišće', 'Ljubav, ožiljci' i 'Sa one strane'.
Iza nje je i angažman u popularnoj seriji 'Budva, na pjenu od mora'. Njen najnoviji projekat je uloga u filmu crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića 'Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa', čije je snimanje u toku.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Joj… Nedostaju mi dječje igre traženja, monopol, pravljenje ručka od blata, igranje doktora, učitelja. Fale mi nedjelje uveče, kad na brzinu radimo domaći, jer smo se zaigrali previše i vikend je projurio… Fale mi ocjene iz škole, izleti, takmičenja, zadirkivanja, prve simpatije… Fali i taj raskoš bezbrižnosti dok si mali.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Imam svoju školicu glume - Osmijeh, i tačka! Tako da sve to što mi fali i sve ljepote osmjeha djeteta imam. Inače, ko me zna, zna da sam nalik djetetu - uživam u maženju, bojama, sitnicama, obožavam djecu. Naspram toga, jako sam odrasla i zrela i nekad previše stroga i svjesna jačine i obaveza mojih godina. Mislim da to najviše volim u tome što sam odrasla - jer sam borac i mogu sve.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Hm… Ja sve što umijem da radim - radim; i krojim, i maštam nove podvige, i plešem, i kuvam, i ne stajem. Ne znam… Možda mi je nekad krivo što nisam pisala više pjesama, jer to, onako, imam u sebi zaključano. Evo, sad prvi put to i kažem. :-)
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Najgora moja osobina je - baš to što sam kao dijete. Reagujem nekad potpuno tvrdoglavo i ne čujem ništa. Onda se povlačim u sebe i mislim da ne mogu dalje… Srećom, umijem se iščupati.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim kod drugih? Hm… Ma, istinu! Dajte, ljudi, kažite - ovo hoću, ovo neću! Ne podnosim kad 'visim' i ne znam na čemu sam, kad svi nešto mute, guče, šuškaju… I poštovanje! Toga nam danas fali!
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ko bi mene glumio? Hahaha, valjda bi se našao neko. Meni bi to bila neopisiva čast i nikada o tome nisam ni maštala, koliko mi je to daleko… Neki ženski Mister Bin. A da je lijep.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ja sam, inače, komplikovana (bik-škorpija) tako da u pet riječi opisati mene... Aaajme, avaj! Nalik djetetu. Hrabra. Nenormalno emotivna. Požrtvovana. Veliki prijatelj. Mašta je moj dah.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Njami: sladoled sa jagodama i pudingom, u velikoooj količini, s plazmom. I šampanjac. I mušlje. I ukus mora.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da letim!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ni sa kim se ne bih mijenjala.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kod nas taj dan nije kao kod drugih. Mi tada, obično, isto imamo probe i radimo. Ali, kad mi se posreći, idem na ručak sa mužem i prijateljima, uživam u dobrom vinu, ili posjećujem svoje najbliže.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ja uvijek imam omiljene pjesme. Niz nekih pjesama. Ali 'Feel' Robija Vilijamsa mi je, možda, baš ta…
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- 'Revolutionary road', film u kojem igraju Leonardo di Kaprio i Kejt Vinslet - on je ostavio utisak… Uvijek izvučem iz svega što odgledam ili pročitam, taj dah nečeg - tako da se to uvijek mijenja. Ali, na primjer, pamtim 'Joneskomaniju', moju omiljenu predstavu CNP-a, od prije desetak godina… Ona je još uvijek tu, u duši.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Možda neka dobra plaža, gdje je mir? Ili neko selo sa bazenima? Maštam - i poći ću tamo.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Mrzim autobus! Uh!
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ispričam sve najbližima: mužu, mami, ujaku…
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem pažnji, bilo kog tipa. Uvijek mi lice zasija kad mi stigne poruka od supruga. Ljubav!
Da li za nečim žalite?
- Ne, ja ne žalim ni za čim. Uvijek sam davala sve od sebe ljudima. I u radu isto. Ne žalim za danima, srećna sam i ne štedim se. Nikad nisam. Najljepše je kad dišeš život, duboko, sa osmjehom!
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez moje ljubavi. I svih mojih, iz moje srži.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ja se stalno izvinjavam. Mada, vidim da je to naopako, jer se danas sve poremetilo. Ne cijeni se više ništa. To 'izvini' ja imam potrebu reći kad god kasnim negdje… Ili kad izgorim nešto. Prospem. Glasno kažem. Nemam problem sa tim, ni za to, ni za veće stvari.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Tražila bih sve ovo isto da ostane. I kabriolet, oldtajmer neki. I da se svi koje volim uvijek smiju.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže do sad što sam radila? Možda taj film u kojem imam neke scene nimalo fine za jednu damu :-) Da, to je bio veliki izazov, ali nije mi ništa teško, kad se radi - radi se!
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ja živim uvijek punim dahom i nemam ništa specijalno što bih još radila. Tražila bih malo više vremena za ljubav i mir.
Kako biste voljeli da umrete?
- A ne, ne, ne želim da mislim o smrti, bojim se. Voljela bih da me kremiraju. I bila bi neka žurka. Svi bi se radovali, pili, uživali. Igrali. Sve u svemu, ljepota života je u davanju i iskrenosti. Čim nešto tajiš i gučiš - nikad nećeš imati ništa i gubićeš lako stvari. To ja mislim, i mislim da ljudi danas imaju mnogo slojeva do njih pravih, tako da je teško imati nekog, i kao partnera, i kao prijatelja. A ja, ja sam srećna žena. Svega će biti, samo osmijeh neka nam farba lica!
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Epitaf? Osmijeh. Ljubav. I mir u duši.
Priredila: A. POPOVIĆ
(Foto: Luka Rašević i Marija Stanković)
