Gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković rekao je da spomenik podsjeća na događaj koji nikada ne bi smio da se ponovi.
Brisanjem iz registra stalnog stanovništva u februaru 1992. godine, skoro 25.700 pripadnika bivše SFRJ ostalo je bez većine prava koja proizilaze sa stalnim boravkom.
Nekoliko nevladinih organizacija istaklo je da za 31 godinu Slovenija nije uspjela da u potpunosti riješi taj problem. Nevladine organizacije dodaju da niske nadoknade na nadoknađuju izgubljene poslove, godine radnog staža, mogućnosti školovanja i kupovinu kuće.
Park izbrisanih je otvoren na inicijativu Amnesti International Slovenije i Civilne inicijative izbrisanih, kao i uz podršku Centra Rog, koje se nalazi u dvorištu nekadašnje ljubljanske fabrike Rog.
„Očuvanje pamćenja znači i izgradnju građanske okosnice društva i sprečavanje da se ovako nešto ponovi. Parkom izbrisanih i spomenikom u obliku slova Ć želimo da odamo počast izbrisanima i njihovoj neumornoj borbi i hrabrosti“, rekla je Nataša Posel, direktorka Amnesti internešenela Slovenije.
Tadašnji predsjednik Slovenije Borut Pahor izvinio se prošle godine zbog brisanja desetina građana Slovenije.
„Izvinjenjem predsjednika Pahora u ime zemlje na 30. godišnjicu brisanja simbolično je okončan period negiranja i relativizacije brisanja, a danas kolektivno pamćenje dobija svoj simbol i sliku“, rekla je Posel.
Otvaranju spomen-obilježja prisustvovali su i brojni izbrisani. Predsjednik Udruženja izbrisanih stanovnika Slovenije Marko Perak rekao je da je otvaranje spomenika istorijski događaj.
Predsjednik Građanske inicijative izbrisanih Irfan Beširević istakao je da izbrisani spomenik ne prihvataju kao izvinjenje, već kao podsjetnik „sadašnjim i budućim vlastima i sadašnjim i budućim generacijama da se ovako nešto više ne ponovi“.
Izbrisana Katarina Keček kazala je da spomenik ne rješava nikakve probleme, već da je zakrpa na „krvavoj rani izbrisanih“.
Ratko Stojiljković, rekao je da se kao dijete izbrisanih suočio sa institucionalnim rasizmom iz 1992. godine, koji i danas ostavlja snažan pečat na slovenački školski i društveni sistem.
Po proglašenju nezavisnosti Slovenije 1991. godine, bivša slovenačka skupština usvojila je nekoliko zakona o nezavisnosti, među kojima su Zakon o strancima i Zakon o državljanstvu.
Prema ovom drugom, državljani drugih republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji su imali prijavljeno prebivalište u Sloveniji morali su da podnesu zahtjev za slovenačko državljanstvo u roku od šest mjeseci.
Za one koji to nijesu učinili, 26. februara 1992. godine stupio je na snagu Zakon o strancima i država ih je izbrisala iz registra stalnog stanovništva. Zbog ustavnih odluka iz 1999. i 2003. godine, DZ je usvojio takozvani tehnički zakon o izbrisanima, koji im je omogućio da dobiju rješenja o priznavanju prebivališta u Sloveniji. Ali pošto je zakon odbačen na referendumu 2004. godine, odluke su počele da im se izdaju tek na osnovu ustavne odluke.
