Rođen je 5. avgusta 1977.godine u Beogradu. Debitovao je sa devetnaest godina u filmu “Do koske” i od tada njegova karijera ima uzlazni tok. Nakon što je završio srednju američku školu u Moskvi, vraća se u Beograd gdje s uspjehom završava Fakultet dramskih umjetnosti. Pred televizijske kamere staje prvi put TV seriji „Metla bez drške”.
Publici na prostoru bivše Jugoslavije poznat je po ulogama u filmovima “Kad porastem biću kengur”, “Čekaj me ja sigurno neću doći”, “Nebeska udica”, “Rat uživo”, “Mala noćna muzika”...
Potvrde za neosporni talenat i rad nijesu izostale. Dobitnik je brojnih nagrada, poput „Cara Konstantina“ za ulogu u “Maloj noćnoj muzici”, filmu koji je takođe nagrađen i na novosadskom filmskom festivalu.
Nedavno se oprobao i u ulozi producenta, u filmu “Ustanička ulica”.
No, nije samo svijet filma njegova jača strana. Kičić svira gitaru, bubnjeve i bas, pa kao pjevač i gitarista nekoliko puta godišnje nastupa sa svojim bendom.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi slobodno vreme…Mada, bilo mi je dosadno.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što mi nije dosadno... Ali, opet čuvam sve one ljubavi koje sam imao kao dete.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da je ovaj jedini talenat što imam došao do izražaja. Izrabio sam ga. Ne umem da slikam, da crtam...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljivost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Inteligenciju i pristojnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Čekaj, brate, polako…Tek sam u prvom kvartalu! :-)
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne bi mi nikad palo na pamet da sebe preko telefona opisujem.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Biftek.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voleo bih da sam Supermen, da imam sve njegove moći. Da sam jači od čelika i brži od lokomotive.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ili sa Supermenom ili sa Betmenom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uvek mi se desi imam predstavu. Ali volim da nedjelju provodim sa svojom porodicom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Depeche Mode: “Enjoy the Silence”
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film “Drive” sa Rajanom Goslingom.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Neka egzotika…Mada, voeio bih da sada odem i u Pržno.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Samo da stignem. Ne vozim se gradskim prevozom, uglavnom idem peške ili kolima.
DA TI KAŽEM...Kome sve ispričate?
- Familiji.
Čemu se uvijek obradujete?
- Obradujem se kad dođem kući i vidim svoju porodicu.
Da li za nečim žalite?
- „No regrets, 'cose they don’t work...“
Bez čega ne možete?
- Nažalost, bez mobilnog telefona.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Stalno se izvinjavam. Zaista ne bih trebao…
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- To je zeznuto pitanje…Ne znam. Morala bi ribica da mi da jedan dan, da lepo smislim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Što sam uradio film „Ustanička ulica“. Potegao sam snažno...
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Verovatno bih radio one stvari koje nikad nisam…Morao bih da napravim raspored. Da iskombinujem da odem gde nisam bio, da budem sa mojom porodicom, prijateljima koje volim, posetim mesta koja mi znače…Malo je depresivno pitanje. :-)
Kako biste voljeli da umrete?
- Vudi Alen je to sjajno rekao u predstavi „Smrt“: Voleo bih da umrem tako da imam 95 godina, u udobnoj postelji, okružen porodicom i prijateljima koji me vole.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ja bih stavio moj moto: Ono što moram to hoću, ono što hoću to mogu, ono što mogu to i uradim. I sad prebaci u prošlo vreme. :-)
Priredila: A.Stanković
(Foto: gordankicic.com)
