Lider Skupštine Andrija Mandić, kao i njegov mentor Aleksandar Vučić, imaju kameleonske sposobnosti da ostave utisak za koji procjenjuju da je u datom trenutku podoban, mogu da sjede na koliko god stolica je potrebno, ali njihovo četničko, odnosno radikalsko nasljeđe nikada nije nestalo, poručuje za Pobjedu spoljnopolitički analitičar i dugogodišnji novinar, Boško Jakšić.
Šef crnogorskog parlamenta nedavno je prilikom posjete Švedskoj i sastanka sa predsjednikom zakonodavnog doma te zemlje, Andreasom Norlenom, razgovarao o agresiji Rusije prema Ukrajini. Tokom susreta je bilo riječi i o sankcijama Ruskoj Federaciji.
Ovaj detalj vješto su sakrili iz Skupštine Crne Gore, u čijem saopštenju nije bilo pomena o tome, međutim, iz kabineta predsjednika parlamenta Švedske, Pobjedi je rečeno da je ruska agresija i te kako bila predmet razgovora.
Ovaj, ali i niz nedavnih Mandićevih prozapadnih poteza, poput davanja zelenog svjetla za obuku ukrajinskih vojnika od strane pripadnika Vojske Crne Gore, podsjetili su na čuveni Vikiliksov dokument u čijem se središtu prije više od 13 godina našao upravo lider ZBCG.
„Prozapadni srpski nacionalista u Crnoj Gori“, glasio je naziv dokumenta koji je tada procurio, a u kojem je opisano kako je Mandić lobirao unutar svoje stranke za članstvo Crne Gore u NATO.
Sadržaj, označen prije 15 godina kao osjetljiv, sugerisao je da je Mandić tadašnjem savjetniku za politička pitanja u Ambasadi SAD rekao da je glavni odbor njegove partije odbacio ideju o članstvu u Alijansi, međutim on se tada obavezivao da će raditi na tome da otkloni unutarpartijska protivljenja ulasku zemlje u NATO savez.
U dokumentu je, između ostalog, naznačeno i da je Mandić sebe nazivao „prozapadnim“, uprkos javnim istupima u kojima se svrstavao na stranu Rusije.
Put koji je Mandić prešao od tvrdnje da Crna Gora ne treba da doliva ulje na vatru pomaganjem ukrajinskoj vojsci, do isticanja važnosti sopstvene uloge u odluci da se obučavaju vojnici te zemlje, osvježio je pamćenje na dokument koji je prije više od deceniju razobličio političko djelovanje današnjeg predsjednika crnogorskog parlamenta.
Podsjećajući se na ovaj događaj, Jakšić ističe da je ipak upitno da li je Mandić zaista iskreno prozapadno raspoložen.
S druge strane, dodaje, kako je Mandić srpski nacionalista i da je to politički aksiom.
"Stavovi koje zastupa su suštinski protivni vrijednostima liberalne demokratije na kojima je stvorena EU, mada su danas te vrijednosti ozbiljno ugrožene naletom nacionalpopulističke desnice po Francuskoj i Njemačkoj, ili su na vlasti u Mađarskoj i Slovačkoj", poručuje Jakšić.
Polarizacija u sjenci „Švajcarske Balkana“
Jakšić smatra da će Mandić uvijek populistički rado stati iza vizije Crne Gore kao „Švajcarske Balkana“ ili „Singapura Evrope“, te da je na taj način uspješno naplatio podršku Spajićevoj Vladi.
Ipak, sagovornik Pobjede nema sumnje da će lider ZBCG i dalje raditi protiv „cetinjskih suverenista“, nastavljajući da podgrijava tenzije i podstiče međuetničku polarizaciju pitanjima poput obnove Njegoševe kapele na Lovćenu.
"Bivši Demokratski front je najodgovorniji što su se ponovo pojavile „tenzije i međuetnička polarizacija“, kako se navodi u oktobarskom izvještaju Evropske komisije. Mandić kvari odnose sa BiH i Hrvatskom. Suštinski je to rad na promociji interesa Beograda i Moskve: protiv NATO, izbjegavanje osude agresije Ukrajine, protivljenje sankcijama Rusiji i nezavisnosti Kosova. To su otvoreno antizapadni stavovi ali, kao i u slučaju Srbije, Evropljani poput onih u Berlinu ili Parizu ih tolerišu", što ne znači da vjeruju da u Podgorici ili Beogradu imaju pouzdane partnere, kaže Jakšić.
Dodaje da Mandiću iskreno vjeruju Srbi u Crnoj Gori, a to, smatra on, derivati istih koji u Srbiji glasaju za Vučića.
"Njihov broj nije za potcjenjivanje, pa četnički vojvoda skuplja poene kada citira Vučićevu ironičnu poruku: „Ne smeta vama ni američko, ni albansko, ni hrvatsko, vama smeta samo srpsko. Vi se zapitajte zašto je to tako“, smatra Jakšić.
Evropejstvo kao kamuflažna mreža
Insistiranje na vraćanju kapele na Lovćenu, promjena loga Skupštine, uklanjanje crnogorske zastave iz skupštinskoghola, isticanje trobojke u kabinetu... samo su neki od Mandićevih poteza koji su u proteklom periodu izazvali društveno-političke tenzije u zemlji.
Jakšić nema sumnje da neko ko je sklon ovakvom djelovanju ne može biti smatran političkim liderom prodemokratskih zapadnih načela.
Na pitanje da li je Mandić zapravo prozapadni političar koji to kod biračkog tijela prikriva širenjem srpstva, ili je zapravo riječ o srpskom nacionalisti koji to pokušava zamaskirati saradnjom sa Zapadom, Jakšić ističe da je odbrana evropskog puta Crne Gore dobrodošla kamuflažna mreža lidera bivšeg DF-a.
"Ipak, ta kamuflaža ne može da sakrije neke stvari. Mandić je prozapadni čovjek koliko i Milorad Dodik. Kada bih morao da se kladim da li je Mandić za Rusiju ili za EU, ne bih, kao ni mnogi drugi, imao dilemu. Njegova pozicija je potvrda snage uticaja Beograda, a njegova misija je da preko srpstva pokušava da spriječi istinsku demokratizaciju Crne Gore i tako obraduje Vučića", kazao je Jakšić.
Osvrćući se na srpskog lidera Aleksandra Vučića, Jakšić ističe da nijedan autokrata ne želi da vidi uspon demokratije u svom susjedstvu.
"Mandić je taj koji bi sjutra ostvario prijetnju svog mentora iz Beograda: „Srbija je glavna tema svih napada u Crnoj Gori, dobiće odgovor kakav zaslužuju!“, zaključuje Jakšić.
