Privredni sud je u dva odvojena postupka imao različit stav, pa je RTCG obavezao da plati 900 hiljada eura za 2011. godinu, što je potvrdio i Apelacioni, dok je u sporu oko naknade za 2012. godinu taj zahtjev RDC-a odbio, ali je tu presudu Apelacioni sud preinačio. O naknadi za 2011, izjašnjavao se i Ustavni sud vrativši predmet Vrhovnom na ponovno odlučivanje, koji ga je dalje vratio prvostepenom sudu.
RTCG se finansira iz državnog bužeta, a zakonima o budžetu iz 2011. i 2012. propisano je da od usmjerenih 7,6, odnosno 7,1 milion, 900 hiljada treba platiti za prenos i emitovanje servisa koji nijesu obuhvaćeni budžetom Ministarstva kulture. RDC je početkom februara 2011. godine obavijestio RTCG da će troškovi prenosa za tu godinu iznositi 1,28 miliona, od čega će iz budžeta biti plaćeno 380 hiljada, a 900 hiljada RTCG, ukazujući na potrebu potpisivanja ugovora kojim bi bio preciziran način plaćanja. Ustavni sud je 2016. godine ukinuo odredbe Zakona o javnim radio-difuznim servisima, kojima je propisano plaćanje troškova emitovanja koji nijesu obuhvaćeni budžetom.
Obrazloženje
U odluci se navodi da je jasna intencija zakonodavca da se visina, način i uslovi plaćanja usluga prenosa i emitovanja programa preko zemaljskih sistema regulišu zaključivanjem ugovora između Ministarstva finansija i RDC-a koji je Vlada osnovala u tu svrhu ili, u slučaju da se ugovor ne zaključi, posredstvom nezavisnog regulatornog tijela za programske sadržaje, koje bi privremeno uredilo njihova međusobna prava i obaveze. Riječ je o, imperativnim zakonskim odredbama, što znači da obaveza plaćanja naknade RTCG-a ne može biti ustanovljena po automatizmu, već zaključenjem ovog ili eventualno ugovora između RDC i RTCG. Kako do toga nije došlo, sud ukazuje da su bez uticaja odredbe zakona o budžetu za 2011. i 2012. godinu.
"U odsustvu navedenih ugovora, ne može se Zakonom o budžetu ustanovljavati obaveza tuženog da plati naknadu, suprotno odredbama Zakona o javnim radio-difuznim servisima, kojim je predviđena njegova obaveza da finansira isključivo troškove prenosa i emitovanja svojih programa putem satelitskih, a ne i zemaljskih sistema", stoji u odlukama Vrhovnog suda.
Sud navlodi da RDC ni u ponovljenom postupku nije priložio dokaze o visini troškova čiju naplatu traži, osim jednostranog izvještaja koji ne sadrži valjanu specifikaciju i priloge na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da su ti troškovi zaista 900 hiljada eura.
