Jedan od velikana hrvatske i jugoslovenske košarke, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1993. godine, još od djetinjstva pokazivao je veliki talenat.
Već kao petnaestogodišnjak postao je prvotimac tadašnjeg jugoslovenskog prvoligaša Šibenke, kojoj je svojim poenima donio i naslov prvaka 1983. godine. Sljedeće godine prešao je u Cibonu, da bi u sezoni 1988/89. nosio dres madridskog Reala.
Petrovićev očekivani prelazak u NBA ligu dogodio se 1989. godine, kada je postao prvotimac Portlanda. U tom klubu, ipak, hrvatski je košarkaš provodio više vremena na klupi nego na parketu. Ipak, zasluženu šansu dobio je 1992. u Nju Džerziju, gdje je postao najbolji šuter, ali i najbolji Evropljanin koji se do tada pojavio u NBA ligi.
Te sezone bio je proglašen i za najboljeg beka - šutera u najjačoj ligi svijeta.
Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebro i bronzu na Olimpijskim igrama, te po zlato i bronzu na Svjetskom i Evropskom prvenstvu. Na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine, sa Hrvatskom je osvojio srebro - od njih je tada jedino bila bolja reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država.
Po dva puta je osvajao Ligu šampiona i Kup kupova, nastupao je i u finalu NBA lige.
Sedmog juna 1993. godine, samo dan pošto je nastupio na meču Hrvatska - Slovenija u Vroclavu, košarkaška planeta bila je zatečena viješću da je Dražen Petrović poginuo. Nedugo nakon pet popodne, automobil u kojem je bio košarkaš sudario se sa kamionom nedaleko od Denkendorfa u Njemačkoj.
Petrović, kojeg su zvali i "košarkaškim Mocartom", uvršten je u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.
