Istorija pamti pokušaje istrebljenja pojedinih naroda i čitavih civilizacija, ali u sjećanju čovječanstva nije zabilježen primjer da su zemlje saveznice, kao što je to bio slučaj nakon Prvog svjetskog rata, žrtvovale jednu malu državu, Crnu Goru, koja je u odnosu na broj stanovnika dala značajniji doprinos od mnogo većih i moćnijih zemalja - kazao je dr Sreten Vujović na promociji prevoda sa španskog jezika knjige „Najveći zločin u istoriji“, autora crnogorskog emigranta, novinara i publiciste Jovana Čubranovića.
Djelo koje je nastalo u periodu između dva svjetska rata govori o stradanju Crne Gore i njenog naroda, promovisano je u subotu veče u prepunoj sali Crnogorske galerije umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“ na Cetinju.
Čubranovićeva knjiga sažima autorova nastojanja, aktivizam i kampanju da predstavnicima velikih sila nakon 1918. godine predoči argumente, potakne ih da im makar proradi savjest i ponovo otvore crnogorsko pitanje koje je uz teror, zločine i okupaciju zabetonirano u Kraljevini Jugoslaviji.
Riječ je o kompletnijoj verziji, odnosno prevodu Čubranovićevog djela koje je na španskom jeziku, objavljenom u Meksiku 1934. godine pod nazivom „El crimen mas grande de la historia“, a prethodno na engleskom, u Londonu 1930. U knjizi je prezentovana sva tragika Crne Gore koja je u rat ušla na stranu saveznika iz Antante, a skončala kao okupirana od najbližeg susjeda – Srbije, uz prećutni blagoslov velikih sila.
Potiranje imena i trajanja
Vujović, koji je ujedno urednik izdanja, kazao je da su zemlje saveznice poslije 1918. godine ostavile na milost i nemilost Srbiji koja je nakon sramne tzv. Velike podgoričke skupštine zavela neviđen teror u Crnoj Gori“.
Prema njegovim riječima, teror je karakterisala brutalnost koja nadilazi srednjovjekovna mučilišta, uključujući izgladnjivanje protivnika okupacije istom metodom koju je moderna Evropa osudila i prepoznala kao genocid Holodomora u Ukrajini.
Uporedo, istakao je Vujović, odvijalo se brisanje i potiranje crnogorske državotvorne ideje, uključujući i gašenje crnogorske crkve, koja je tri vijeka bila centar političkog i državotvornog života u vrijeme Vladikata, da bi 1919. godine naša zemlja izgubila i vjekovno ime.
Prvo je, naveo je Vujović, bila nazvana prvo Zetskom divizijskom oblašću, što je termin koji ukazuje na vojnu upravu druge države, potom Zetskom oblašću i konačno Zetskom banovinom 1929. godine.
"Da je ovaj zločin nad Crnom Gorom bio projektovan mnogo ranije, govori i depeša iz Skadra Nikole Pašića Aleksandru Karađorđeviću, nakon što je crnogorska vojska herojskim otporom na Mojkovcu omogućila srpskoj vojsci odstupnicu:
„Vaše Visočanstvo, Srbija trenutno gubi rat od Austrije, ali za sva vremena dobija rat protiv Crne Gore“ – podsjetio je Vujović na riječi srpskog premijera.
U aktuelnom društveno-političkom momentu, posredstvom konfuzije i poistovjećivanja „srpstva“ i „pravoslavlja“, kroz svetosavsku ideologiju i propagandu SPC, pokušava se, smatra Vujović, sprovesti nekadašnja ideja preko tzv. Srpskog sveta, odnosno njegovog mimikrijskog surogata – Otvorenog Balkana.
"Ako već od učiteljice života, istorije, nijesmo naučili ništa, moramo ponavljati i govoriti o ovim stvarima. Ne da bi mrzjeli bilo koga, već da se ne bi ponovila tragika koja ljudski rod uvijek iznova „iznenađuje“", kazao je Vujović.
Ni amnezija ni amnestija
Zločin kakav je pretrpjela Crna Gora nikada ne smije imati ni amneziju niti amnestiju, poručila je, govoreći o knjizi Čubranovića, prof. dr Ana Pejović.
Prema njenim riječima, istoriografski dokument koji je u zavjet 1933. godine ostavio Čubranović, faktografski precizno bilježi spregu različitih nepočinstava koje su velike sile sprovele nad Crnom Gorom i njenom herojskom borbom za očuvanjem slobode i hiljadugodišnje nezavisnosti.
"Plemenita misija Jovana Čubranovića - koji je vođen ljubavlju i odanošću prema svojoj napaćenoj domovini pokušavao da joj, rasvjetljavanjem „Crnogorskog pitanja“, sa pozicije međunarodne diplomatije povrati pogaženo dostojanstvo i krvavo stečenu slobodu - predstavlja jedan od najvećih kulturoloških spomenika XX vijeka i trajno svjedočanstvo sramne savezničke ćutnje na sva krvava nepočinstva koja su Crnu Goru zadesila nakon 1918. godine", navela je Pejović.
Istakla je da je u ovoj knjizi Čubranović ostavio svjedočanstvo o nepokornoj crnogorskoj naciji i njenim hrabrim bastadurima koji su slabo naoružani, više gladni nego siti, sirotinjski odjeveni, ali neustrašivi i nezaustavljivi u odbrani domovine.
Prema njenim riječima, jedan od presedana u svjetskoj povijesti predstavlja i činjenica da je saveznička vojska s kojom je crnogorska zajedno ratovala protiv austrougarskog osvajača, „postala saučesnik u nestajanju njenog državotvornog okvira, saizvršilac srbijanskim dželatima koji su najbrutalnijim terorom za sobom ostavili preko 6.000 mučenih, iskomadanih, spaljenih i na zvjerski način ubijenih Crnogoraca, koji se ni nakon dvostruke izdaje (i u domovini, i u inostranstvu) nijesu htjeli pokloniti srbijanskom neprijatelju“.
Kult sjećanja
Ukazala je Pejović na dugo ćutanje o sudbini Crne Gore koje za posljedicu ima pokušaj zatiranja nacije i nametanje tuđeg identiteta.
"Crnogorsko suočavanje s prošlošću kroz kult izgradnje kulture sjećanja zasnovane na istini, pravu i pravednosti, u nacionalnoj svijesti Crnogoraca i Crnogorki decenijama je obavijano velom kolektivne ćutnje pod mantrom sloge, bratskih odnosa i opšteg dobra svih naroda i narodnosti kojima je Crna Gora bila dom, utočište i sigurna luka. Kratka istorija od obnove naše državnosti do današnjeg dana već postaje neumoljiv svjedok ogrješenja o kulturološkom fenomenu identitetske i nacionalne utemeljenosti, kako u ličnoj, tako i u kolektivnoj svijesti. Ako jednom narodu zabranite ili ograničite sjećanje, ako izostavljene ili zamagljene stranice istorije postanu praksa, generacije mladih će postati trajno uskraćeni nosioci povijesnog ponosa, i lak plijen iskonstruisanih i mitotvorenih „istina“ o svom porijeklu, jeziku, crkvi, naciji", upozorila je Pejović.
Ako jednom narodu zabranite ili ograničite sjećanje, ako izostavljene ili zamagljene stranice istorije postanu praksa, generacije mladih će postati trajno uskraćeni nosioci povijesnog ponosa i lak plijen iskonstruisanih i mitotvorenih „istina“ o svom porijeklu, jeziku, crkvi, naciji – upozorila je Pejović
Da je zločin nad Crnom Gorom bio projektovan mnogo ranije, govori i depeša iz Skadra Nikole Pašića Aleksandru Karađorđeviću, nakon što je crnogorska vojska herojskim otporom na Mojkovcu omogućila srpskoj vojsci odstupnicu: „Vaše Visočanstvo, Srbija trenutno gubi rat od Austrije, ali za sva vremena dobija rat protiv Crne Gore“ – podsjetio je Sreten Vujović
Djelo otrgnuto od zaborava
Kako je rečeno na promociji, da je ovo štivo ranije bilo dostupno čitaocima - sa svim dokumentima i podacima koji pokazuju na koji način je, mimo međunarodnog prava, pravde i etike krvavo gušena crnogorska luča slobode - sigurno da bi crnogorski pogled na sadašnjost, ali i budućnost bio drugačiji, odnosno ne bi se ponavljale nenaučene istorijske lekcije koje nas prate gotovo vijek.
Knjigu je štampao „Obod“ sa Cetinja, zahvaljujući inicijativi Predraga Peđe Markovića iz Crnogorsko-američkog udruženja Cetinje iz Los Anđelesa, na osnovu dokumenata koje je o Čubranovićevom radu Alek Barović pronašao u biblioteci u Irskoj.
Marković je podsjetio da je prva žrtva u pobuni crnogorskog naroda protiv „bijelog terora“ bio kapetan Crnogorske vojske Đuro Drašković.
Kako je Marković rekao, značajan dio tiraža ovog izdanja biće upućen u Južnu Ameriku kako bi bio dostupan crnogorskoj dijaspori.
Čubranovićeva posveta rodoljubima
„Junacima koji su pali s oružjem u rukama na sveto tlo otadžbine, i onima koji su poginuli u tuđini za isti ideal; progonjeni, ponižavani, lišeni svih zemaljskih dobara, uzvišene žrtve tajne diplomatije četiri velike sile. Sa mojim najdubljim i najodanijim divljenjem“.
Tako glasi Čubranovićeva posveta koja sažeto i slikovito pokazuje srazmjere golgote crnogorskih rodoljuba, vojske i naroda izloženog teroru zbog tuđih beskrupuloznih interesa kojima je prioritet bio proširenje teritorije na račun zemlje saveznice – Crne Gore, iako je ona bez uslova i taktiziranja, prethodno izmučena balkanskim ratovima, od prvog dana rata stala uz Srbiju i sile Antante 1914. godine.
