Za Vlatka Jablana izrada maketa drvenih brodova više je od hobija: talenat je otkrio prije sedam godina, a danas su jedrenjaci njegova preokupacija, način da odmori misli, uposli ruke i ispuni slobodno vrijeme.
Kada nije za radnim stolom, gdje pravi remek djela, onda je na vodi - u ribolovu. Slobodne vikende provodi pendulajući. Kako god se okrene, more i brodovi dio su njegovog svijeta.
Proizvod te pasije je i posljednji završeni model, pravljen u razmjeri 1:78, koji je svjetlo dana ugledao nakon 2.000 radnih sati, isto toliko ukucanih čivija i više od 160 metara utkanih i povezanih brodskih konopa.
Još dok je prije godinu i po čekao da iz Holandije stigne osnovna građa za novi poduhvat, dogovorili smo se da ćemo doći na „porinuće“ jedrenjaka HMS „Sovereign of the Seas“.
Zbog kompleksnosti modela, velikog broja detalja i dekoracije na krmi i pramcu, procijenio je tada da će mu uz svakodnevni angažman trebati više od godinu da nekadašnji ponos britanske kraljevske mornarice, u vidu makete oživi u svojoj radionici.
Dnevnik
Nije to običan jedrenjak. „Suveren“ je, kažu istorijski podaci, morem zaplovio 13. oktobra 1637. godine. Prvobitno je projektovan da ima 90 topova, ali je njihov broj, na insistiranje krune, povećan na 102... Bio je najveći ratni brod toga vremena. Skončao je šest decenija dugu plovidbu u požaru, ali je do danas njegova figura ostala opsesija maketara i važi za jedan od najvećih poduhvata.
Vlatko je u svoj morski dnevnik zapisao da je maketu počeo da gradi 5. oktobra 2021. godine, u 21 sat. Doveo ga je u balans i sve utegao pod konac 15. aprila ove godine.
"Gotovo sat sam sjedio i posmatrao brod. Nijesam vjerovao da sam uspio da ga završim", kaže on.
Prema različitim fazama gradnje, bude tu prilično posla: prvo oko palube, potom treba isplesti mreže i zavezati čvorove, ručno, pincetama. Na svoj način zahtjevni su izrada oplate, montaža topova, pravljenje ležišta za njih, kao i poklopaca za topovska okna... Ako se ide korak dalje, pa se laserskim narezivanjem dekorisana paluba presvuče lajsnama od furnira (što daje autentičniji izgled) onda se tu otvori dodatni posao. Za komplikovanije palube treba izbušiti rupe za nekoliko stotina, pa i više od hiljadu eksera...
"Kada sada sve sumiram - najteži dio bilo je povezati konope, uteći jarbole, tako da sve bude na svom mjestu, a da ne odstupa od autentičnog funkcionalnog rasporeda", ističe sagovornik.
Na pitanje zašto se ove vrste maketa prave bez replike jedara, sagovornik odgovara da je poenta u tome da se platnom ne prikriju detalji i finese koje čine razliku.
Flota
Vlatkovu „flotu“ čine makete brodova španske armade i britanske mornarice 16. i 17. vijeka. Napravio ih je do sada pet, a prvi brod koji je izradio bio je španski galion „San Francisko“ – tip jedrenjaka koji je bio mnogo manje zahtjevan od, recimo, jedrenjaka „San Felipe“, koji je prethodio izradi engleskog broda.
Za prvi model trebalo mu je sedam-osam mjeseci posvećenog rada. Kada ga je završio, način izrade i konačan proizvod pohvalio je njegov kolega po pasiji Nikolaj Knežević, koji pravi takođe jedrenjake, ali je fokusiran na istorijska plovila sa Jadrana, prvenstveno iz Boke.
"Kažemo da je on nadzorni konsultant meni, a ja njemu. Preko njega često zajedno nabavljamo furnir ili drugi dodatni materijal, mimo gotovog kita, kako bi makete dobile što bolji i vjerniji izgled", kaže sagovornik.
Proporcije, odnosno srazmjera u kojoj se rade brodovi su 1:75, ili 1:78 i, protivno uvriježenom mišljenju, nije riječ o prostom slaganju unaprijed zadatih i obrađenih elemenata. Zahtjevniji modeli, u prosjeku, iziskuju od 1.200 do 1.500 sati da biste, u odgovarajućoj proporciji, izradili vjernu maketu starih jedrenjaka.
"Daleko je to od koncepta „lego kocki“. Dobijete kit sa materijalom i građom za izradu broda. Dođu letvice raznih dužina i profila, a u skladu sa pratećom šemom svaku od njih treba prekinuti na određenu dužinu, obraditi, izbrusiti i uklopiti prema projektu broda", napominje majstor.
Počeci
Interesovanje za maketarstvo dogodilo se slučajno, nakon što je na Azurnoj obali, u Nici, gdje je bio sa porodicom na odmoru prisustvovao izložbi maketa jedrenjaka.
"Sa sinom Igorom ušao sam da pogledam i oduševljen tim svijetom brodova rekao mu: ovako nešto bih i ja mogao da pravim", prisjeća se kako je krenula inicijacija u svijet jedrenjaka na koji danas odvoji po nekoliko sati dnevno.
Vlatkov sin nije bio lijen, pa je u Holandiji, gdje je studirao, pronašao maketarnicu sa velikim izborom različitih modela brodova. Riješio je da ocu omogući da se oproba i potvrdi ono što je izgovorio u Nici.
Odatle je u Podgoricu stigao prvi kit sa građom za jedrenjak „San Francisko“... Vlatko je potvrdio da ga osjećaj nije prevario i da jedrenjaci imaju dušu i da su ga uzeli k sebi.
Nastavio je da pravi brodove koji su plovili pod španskom zastavom. Sljedeći je bio „San Huan“, potom „Santisima Trinidad“ - čudo na vodi, najveći ratni jedrenjak koji je ikada plovio i pucao iz 140 topova. Prije „Suverena“ izgradio je pomenuti „San Felipe“, ozbiljan brod svog vremena koji po dizajnu i liniji slovi za jedan od najljepših koji su plovili morima.
Bilo je interesovanja i ponuda da ih proda, ali kaže da oni nemaju cijenu, jer je upravo ,,San Felipe“ i ,,Suvereign of the seas“ namijenio sinu i ćerki.
Nakon završenog projekta, u pripremi je sljedeći. Materijal je već stigao, a na redu je „Bounty“, koji će sa jedne strane imati otvoreni presjek potpalublja sa vidljivim elementima konstrukcije. Vlatkov je majstorski škver dobio novi izazov.
Svako ima talenat za nešto
Naš sagovornik ima teoriju, koju je svojim hobijem i potvrdio, da svako ima neki talenat koji „ispliva“ u nekom momentu.
"Prije ili kasnije svaki čovjek kod sebe otkrije to „nešto“. Samo što je to „nešto“ mene okupiralo do te mjere da i kada nijesam u radionici, razmišljam o koracima i rješenjima koja će pomoći da što bolje prikažem brod koji pravim", kaže Vlatko Jablan.
Potvrđuje da često i prije spavanja, kad san neće na oči, na plafon „projektuje“ i zamišlja kako da prevaziđe neki izazov koji se pojavi u gradnji.
