"Ne vidim da izbor Rajke Glušice za predsjednicu UO UCG ima bilo kakve veze sa sudbinom FCJK, jer je taj fakultet samostalna institucija i ne pripada Univerzitetu Crne Gore. Citati koje navodite su dio svojevremenih polemika i tiču se u prvom redu jezičkog nacionalizma kao takvog. Ukoliko ga je na bilo koji način prepoznala u stavovima pojedinaca, sigurna sam da je profesorica Glušica to jasno i adresirala, baš kao što su to radili i oni koji su sa njom polemisali. Profesorica Rajka Glušica niti može, niti želi da utiče na sudbinu FCJK, a sve institucije su dužne da rade po zakonu i u skladu sa potrebama zajednice", kaže Jelušić i dodaje da je Glušica bila jedna od najgorljivijih zagovornica da se naziv ‘crnogorski jezik’ odabere za naziv službenog jezika u Crnoj Gori.
2
"Moram priznati da nikada nisam čula, niti ijedan nastup profesorice Glušice razumjela kao „unižavanje“ crogorskog jezika. Upravo obrnuto, profesorica Glušica je bila jedna od najgorljivijih zagovornica da se naziv ‘crnogorski jezik’ odabere za naziv službenog jezika u Crnoj Gori.
Zaslužna je i za osnivanje Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske jezike na Filozofskom/ Filološkom fakultetu u Nikšiću, koautorka je udžbenika za jezik u gimnaziji, koji afirmišu jezičko bogatstvo i osobenosti crnogorskog jezika.
Međutim, profesorica Glušica (baš kao i više od osam hiljada intelektualaca širom bivše zajedničke države, pa i ja među njima) drži da je u slučaju crnogorskog, srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika riječ o zajedničkom policentričnom jeziku, kakvi su i engleski, njemački, španski i neki drugi jezici.
To znači da se zajednički jezik razvija u četiri različita centra, u kojima se oblikuju lokalna boja i neke jezičke osobenosti, ali to ne onemogućava komunikaciju govornika na cijelom prostoru zajedničkog policentričnog jezika.
Naravno, svako ima pravo da jezik naziva imenom centra u kome nastaje, ne negirajući prava svih drugih da to isto čine. Imenovanje jezika, međutim, ne znači grubu intervenciju na književni jezik kao standard (eklatantni su primjeri hrvatskog novogovora, bosanskog uvođenja ekavice ili na drugoj strani pretjerane orijentalizacije, crnogorska arhaična jotacija i nova slova i slično)", zaključuje Jelušić.
