Prvo, g. Andrija Mandić ruši državu Crnu Goru, u kontinuitetu, na svaki način. Toj ideologiji on pripada dugotrajno i tu iznenađenja nema. Svima je jasno da on krši Ustav Crne Gore i Zakon o državnim simbolima, isticanjem trobojke u kabinetu Predsjednika Skupštine Crne Gore.
On se ponaša kao okupacioni gaulajter i on će to raditi dok mu to bude dopušteno. Za sad je tako, ali sve teče i sve se mijenja, što bi rekao Heraklit.
Naravno, u političkoj utakmici Ustav i zakon ne dominiraju u Crnoj Gori, već njihovo kršenje. Nažalost, ali tako je. Što očekivati od g. Andrije Mandića bez da radi ovo što radi. Svi znamo ko je bio poslanik Podgoričke skupštine, a krvno je vezan sa njime i ne treba to ni pominjati, kao što znamo istoriju četništva iz Drugog svjetskog rata. Bjelaško-četnički, ideološko-politički, ajmo reći politički i tradicionalni, lični osnov Andrije Mandića za ovakvo njegovo djelovanje je očekivan. Nije ga slučajno nekad četnički zlikovac vojvoda Milo Rakočević proglasio za četničkom vojvodu.
79
Možemo, makar ja o tome pričati istorijski, ali suvišno je. Cilj Andrije Mandića je da sruši Crnu Goru i učini je poslušnikom, vazalom srpskog diktatora Vučića i Srbije. Njegova Crna Gora nije naša Crna Gora. On je makar iskren, otvoren politički. Njegova je pozicija predsjednika Skupštine Crne Gore i ne može se promijeniti realnost u ovom trenutku, ali naše je da se borimo da se stanje ovo promijeni. I mi to radimo kao CEP.
Bio je dotični gospodin Mandić u Narodnoj stranci nekada (doduše, druga liga, koji se kasnjje vinuo u istoj), pa je isti s grupom pučista kad im je propao puč, formirao Srpsku narodnu stranku i ne odmah postao njen lider, koji je istu kasnije preimenovao u Novu srpsku demokratiju.
Ovaj "proslavljeni ratnik" sa dubrovačkog ratišta, "veliki pobjednik" u Miloševićevom ratu s NATO 1999. (Naravno, radi se o kapitulaciji, ne pobjedi), ne zaboravimo da je tada bio pomoćnik ministra u tzv. Saveznoj vladi Momira Bulatovića, lakeja Slobovog, radi danas ono što je naumio, i to dosljedno, i razumijem ga koliko god sam protiv toga i te politike i ideologije, koju on personifikuje.
On se ne krije, iako se folira, ali maske su davno pale. On je nezakonitu trobojku unio u Skupštinu Crne Gore, istakao je zorno, a to što je time prekšio Ustav Crne Gore i Zakon o državnim simbolima baš ga briga.
Ne zanima njega to, njemu je bitno da usmjerava i drži ključeve politike ove Vlade i Skupštine Crne Gore. I ide mu za sada to, jer uslovljanjima Spajićevu vladu drži u šaci.
Zapalo ga je to, a na nama je da se borimo politički protiv toga i borićemo se. Ne prihvatamo mirnodopsku okupaciju Crne Gore sa ciljem njene tihe aneksije Srbije. Odbijamo to kategorički.
Trobojnicu znamo kad je i ko, đe uveo i g. Mandić u znak pokornosti Srbiji i Vučiću istakao u Skupštini. Nosilac Vulinove sablje je pokorno to uradio i očekivano je bilo to.
Ali, to nije naš svijet i tome Crna Gora ne treba da pripada.
Nauka zna kako i ko je, propisao i uveo hatišerifom u prvoj polovini 19. vijeka, zastavu trobojnicu u Srbiji, u vrijeme Miloša Obrenovića kao vazalnog i pokornog Osmanskom moćnom carstvu-darovanog voljom moćnog Stambola "kneza", darovane autonomne provincije, ne tada i države Srbije.
Sultanova trobojka je uvedena tada, dekrtom u Srbiju, voljnom osmanskog sultana a očito dekretom Andrije Mandića ona se uvodi i u Crnu Goru, da bi se služilo Vučiću i velikosrpskom projektu i Crna Gora obezdržavila i obesmislila.
CEP to ne prihvata, legalno i legitimno. Ne damo te, Crna Goro.
