Poslije običnog noćnog provoda sa prijateljima, Alison Bota se odvezla u svoj stan u Port Elizabetu u Južnoj Africi.
Ali čim je 27-godišnjakinja parkirala svoj automobil, muškarac je uletio unutra sa nožem i naredio joj je da se prebaci na drugo sjedište, zarobivši je u sopstvenom vozilu. Zatim je odvezao njen auto da pokupi saučesnika. I odmah je bilo jasno da dvojica muškaraca imaju zlokobne planove za nju.
Njeni otmičari su je odveli u napušteno područje na periferiji grada. Tamo su je brutalno silovali, izvadili utrobu i prerezali joj vrat tako duboko da je skoro bila obezglavljena. Konačno su je ostavili da umre na jednoj čistini. Ali Alison je još disala.
“Shvatila sam da je moj život previše vrijedan da bih ga pustila. I to mi je dalo hrabrosti da preživim“, rekla je ona kasnije.
Frans du Tva i Teun Kruger rekli su joj da će imati intimne odnose sa njom. Pitali su je da li bi se borila sa njima. Očigledno zarobljena i uplašena za svoj život, Alison je rekla ne.
Obojica su imali istoriju nasilja nad ženama i silovali su je, a nakon toga su odlučili da je ubiju. U početku su pokušali da je uguše. Ali iako je izgubila svijest, Alison se se održavala u životu.
Frustrirani, Du Tva i Kruger su svoju brutalnost podigli na viši nivo. Uboli su Botu najmanje 30 puta nožem u stomak. Kasnije se sjetila da je jedan od njih imao posebnu želju da osakati njene reproduktivne organe, ali su nekako promašili te djelove tijela.
Kada se njena noga trznula, Du Toit i Kruger su odlučili da posao još nije završen. Zatim su joj prerezali vrat – 16 puta.
“Sve što sam mogla da vidim bila je ruka koja mi se pomjera iznad lica. Lijevo i desno i lijevo i desno. Njegovi pokreti su pravili zvuk. Mokar zvuk, bio je to zvuk raskola mog mesa. Rezao mi je vrat nožem. Opet i opet i opet. Djelovalo je nestvarno, ali nije. Nisam osjetila bol, ali to nije bio san. Ovo se dešavalo. Čovek mi je prerezao vrat“, rekla je ona prepričavajući ovaj užas.
Kada su se muškarci konačno povukli, čula ih je kako se dive svom radu i govore: “Misliš li da je mrtva?“ upitao je jedan od napadača. “To niko ne može preživjeti“, odgovorio je drugi.
Očigledno zadovoljni što su je ubili, Du Toit i Kruger su otišli – a nisu bili ni svjesni da Alison i dalje diše.
Ležeći ostavljena na pesku i razbijenom staklu, Alison je znala „morala sam bar da ostavim trag o tome ko mi je ovo uradio“. Odlučila je da upiše imena svojih napadača u zemlju. Zatim je ispod toga napisala: „Volim mamu“.
Ali ubrzo je Bota shvatila da možda ima šansu da preživi. U daljini je mogla da vidi farove kako prolaze kroz žbunje. Kad bi samo uspjela da izađe na put, neko bi joj mogao pomoći.
Kada je Alison Bota krenula prema farovima, postala je svjesna ozbiljnosti svojih povreda. Dok se podizala, glava je počela da joj pada unazad – pošto je skoro bila obezglavljena.
U međuvremenu, osjetila je i nešto ljigavo kako viri iz njenog stomaka — crijeva. Morala je da koristi jednu ruku da joj organi ne izlivaju, a drugu ruku da se bukvalno drži za sopstvenu glavu.
“Dok sam se borila da idem naprijed, vid mi se mutio i gubio se i padala sam mnogo puta, ali uspjela sam da ponovo ustanem dok konačno nisam stigla do puta.“
Tu se srušila duž bijele linije. Čak i u svom dezorijentisanom stanju, znala je da je ovo najbolja pozicija da privuče pažnju vozača, prenosi „Kurir“.
Na sreću, Alison nije morala dugo da čeka. Mladi student veterine po imenu Tian Ajlerd, vidio je kako leži nasred puta i stao je.
“Bog me je te noći stavio na taj put s razlogom“, rekao je Ajlerd kasnije.
Koristio je svoju veterinarsku obuku da vrati Botinu otkrivenu štitnu žlijezdu u njeno tijelo. Zatim je pozvao hitnu pomoć.
Alison Bota je hitno prevezena u bolnicu, gdje su ljekari bili zapanjeni njenim užasnim ranama. Jedan ljekar, Aleksandar Angelov, kasnije je rekao da nikada nije vidio tako teške povrede tokom svojih 16 godina bavljenja medicinom.
Alison je bila na ivici smrti, kako prenosi AllThatInteresting. Ali uspjela je da se izvuče – i takođe se sjetila svega o svojim napadačima. Ubrzo je uspjela da ih identifikuje sa policijskih slika dok je još bila u bolnici. To je dovelo do brzog hapšenja „Ubica silovatelja“, kako su ih zvali u štampi.
Du Tva i Kruger izjasnili su se krivim po osam tačaka optužnice, koje uključuju kidnapovanje, silovanje i pokušaj ubistva. Obojica su proglašeni krivima i osuđeni na doživotni zatvor u avgustu 1995. godine.
Ali iako je najgore bilo iza nje, Alison Bota je i dalje patila od fizičkih i emocionalnih ožiljaka od iskušenja. Da bi se oporavila, odlučila je da mora da se suoči sa onim što joj se dogodilo.
Alison Bota je ubrzo počela da putuje širom svijeta, pričajući svoju priču u najmanje 35 zemalja. Jedna od prvih žena iz Južne Afrike koja je javno progovorila o silovanju – i u svojoj zemlji i u inostranstvu – pomogla je da inspiriše druge preživjele da istupe i ispričaju svoje priče.
„Napad me je doveo na ovaj put gdje mogu da putujem svijetom i pomažem da inspirišem druge ljude.“
Film „Alison“ je snimljen po ovoj jezivoj priči, a ona je postala motivacioni govornik i dijelila svoju priču, a iako je jedan od monstruma želio da joj uništi reproduktivne organe, ona je uspjela da dobije dva sina.
