On je, na Trgu od ćirilice u Herceg Novom, rekao da drugu stranu stvarnosti u Crnoj Gori predstavlja nasilno preimenovanje jezika kojim, kako navodi, govori većina naroda u Crnoj Gori.
Joanikije ističe da ovo preimenovanje, kao i ”nesrećna, ideološka, odnosno kvaziideološka, kvazipolitička priča koja ide uz ovo preimenovanje” ima svoju dugu predistoriju.
Кao jednako važnu stvar koja je prethodila preimenovanju srpskog jezika u Crnoj Gori, Joanikije navodi zamisao "Što veća Albanija i što manja Srbija".
- Ja ovo ne govorim napamet. To su ljudi dobro izučili. Ljudi od autoriteta i znanja su to napisali.Mene je to baš nekako potaklo na jedno šire razmišljanje. Ako se prisjetimo kakva je politika bila u Bosni i Hercegovini u vrijeme austro-ugarske monarhije i prema crkvi i prema srpskom narodu je upravo to, tada je počeo da radi taj inžinjering promjene identiteta, da svi u Bosni budu samo Bosanci. Jedini ko je tu bio na udaru su bili Srbi. Hrvati su bili povlašten narod. Oni su se osjećali kao vladajući narod u toj Bosni i Hercegovini austro-ugarske monarhije. Muslimani iako su bilo dobro svjesni srpskog porijekla ali su se ipak polako prilagodili i evo vidimo da su oni konačno odlučili da budu ono što su njima skrojili u Beču, makar po nazivu, a Srbi su se oduprli. Ali to je danas nekako dosta daleka prošlost - kazao je episkop budimljansko-nikšićki.
Prema njegovim riječima, projekat crnogorskog jezika je prvo zaživio u Zagrebu, pa je onda importovan u Crnu Goru.
- Oni žele da prisvoje sve ono što je stvarano na srpskom jeziku u Crnoj Gori, pa će tako i Gorski vijenac, kao najveće djelo nastalo na srpskom jeziku, da pripišu crnogorskom jeziku. Naravno, Njagoš ih uvijek demantuje i ućutka, čim se njega sjetimo. On je zajedno sa Vukom dao toliki doprinos srpskom jeziku da prosto cio ovaj posao vidimo da je na neki način tragičan, a donekle i tragikomičan - kazao je Joanikije.
On je naglasio da nije samo preimenovan jezik, već i država.
- U cijelom tom međunarodnom saobraćaju jezika, Crna Gora više nije Crna Gora nego je Montenegro i Crnogorci Montenegrini. I budite sigurni da se tu mijenja identitet Crne Gore i Crnogoraca. To je jedan inžinjering koji je davno počeo i koji je dobio svoje usijvanje krajem šezdesetih godina kada je počela priča o rušenju Njagoševog groba i Njagoševe crkve na Lovćenu, njegove zavjetne, ukopne crkve Svetog Petra Cetinjskoga. Tada je počela priča o preimenovanju crkve u Crnoj Gori, pa je osporavan autoritet Mitropolije crnogorsko-primorske kao Mitropolije SPC. Ona je tada nazivana uzurpatorskom mitropolijom jer se protivi rušenju crkve, kao što se i danas protivi otimanju svetinja - istakao je Joanikije.
