Mićović je na kraju govora o Joanikiju Lipovcu, mitropolitu crkve Srbije iz perioda Drugog svjetskog rata, pomenuo i njegovu ćerku koja je, kako je rekao, živjela na Cetinju i radila u prosvjeti.
„Negdje već pod stare dane u prepisci sa svojim sinom, ona piše sa ljubavlju i toplinom majčinskom: Milo mi je, dragi moj sine, što si bio u Kotoru na službi. Tamo je, svakako, sve drugačije nego na Cetinju. Tamo ne stoje špijuni pred crkvom kao što stoje pred Cetinjskim manastirom i upisuju svakoga ko u manastir uđe da se moli Bogu. Meni je mnogo drago što si bio na Svetoj službi i što si spreman uvijek da kažeš da si unuk svetoga Božijeg ugodnika i oca mojega Mitropolita Joanikija“, kazao je Joanikije Mićović.
To je, kaže on, svjedočanstvo kakva su vremena bila nakon Drugog svjetskog rata.
„Posebno kako je bilo ovdje na Cetinju, gdje su po tadašnjim svjedočanstvima uglednih i čestitih Cetinjana po dvojica špijuna se stalno smjenjivali. I to je bilo tako i do skoro, ne znam da li je i danas, da pred Cetinjskim manastirom bilježe ko sve ulazi u crkvu Cetinjskog manastira i ko sve pristupa ćivotu Svetoga Petra Cetinjskoga“, kazao je Joanikije Mićović.
9
