Miris slobode, beskonačno prostranstvo i adrenalin - tako je svoju pasioniranu strast prema planinarenju opisao mladi Podgoričanin, član udruženja slobodnih planinara Cetinja, Nemanja Jovanović koji je za samo pet godina od kada se bavi ovim sportom obišao sve značajnije vrhove Crne Gore i Balkana, uspješno završio ,,pohod“ na grčki Olimp, a već sredinom jula planira novu ozbiljnu ekspediciju i to na krov Evrope - Mon Blan.
Kako je kazao, ko jednom zakorači u začarani krug ljubitelja ovog ekstremnog sporta, ne izlazi tako lako, već ide sve dublje i dalje.
„Kao i svi početnici, kao bijeg od posla i svakodnevnog života u gradu, na nagovor prijatelja krenuo sam na put planinarenja, a prvo po našoj prelijepoj Crnoj Gori koji i dan-danas traje - i ne planiram da stanem dok ne osvojim sve veće vrhove svijeta“, kazao je Nemanja Jovanović.
Ističe da su tokom planinarenja nezaboravne avanture, ali i opasnosti za koje nijesu baš svi spremni.
„Vrlo često, tokom naših internih druženja, mi, planinari, za sebe znamo da kažemo da smo ljudi bez srca, jer srce te obično vodi u dobre stvari, a ekspedicije ovog tipa, ponekad se ,,za tren oka“ pretvore u rizične situacije koje nekada mogu da koštaju i života. Ovim sportom ne može da se bavi neko ko je plašljiv i ima strah od bilo čega, visine, uspona, pada... Mora da bude čisti entuzijasta koji vjeruje da će do cilja doći bez ozljeda i komplikacija“, istakao je Jovanović.
Kako kaže, loše vijesti o smrtnim ishodima pojedinih planinara tokom ekspedicija nikada ne čita, već je uvijek fokusiran na one ljepše stvari koje ovaj sport donosi, a to je sam osjećaj koji se čovjeku probudi kada dođe do cilja i sa vrha pogleda sve ljepote koje ga okružuju.
„Planina uvijek nosi neki novi izazov, iskušenje, a u svemu je bitno da imate iskusne osobe, vodiče, koje će vam u svakom trenutku pomoći da zajedno savladate prepreke...“, kazao je on.
Dodaje da je najopasnija ekspedicija na koju se do sada odvažio bila pohod na grčki Olimp.
„Tu bukvalno nemate osiguranja, ništa, svaki korak vodi u ambis, sami ste prepušteni sebi, svojim rukama i nogama. Cijela tura bila je veoma psihički i fizički naporna, i trajala je nekih šesnaest sati“, ispričao je Nemanja Jovanović.
Dodaje da u svemu što radi pa i u planinarenju ima veliku podršku porodice i supruge koja nekada, zbog nepredviđenih okolnosti, bude uskraćena za informaciju da li je dobro i po par dana.
„Zimi posebno bude ozbiljna avantura, kada temperatura na 3.000 do 4.000 metara nadmorske visine iznosi i do minus 25 stepeni Celzijusovih“, kazao je Jovanović.
Ističe da je tokom ekspedicija veoma bitna oprema koju svaki planinar treba da ima, a nerijetko se dogode i nepredviđene okolnosti. U par navrata, kako nam je ispričao, ostajali su bez vode pa su se snalazili upravo sa onim što im priroda ponudi.
„Kao jedno veoma neprijatno iskustvo pamtim situaciju kada smo, kako bismo utolili žeđ, jer nam je u tom trenutku falilo vode, tokom jedne od ekspedicija, bili primorani da pijemo snijeg koji smo prethodno topili u džezvi koju smo grijali na rerni. To ne bih preporučio nikome, ali u prirodi čovjek mora da se snađe po svaku cijenu, kako bi preživio“, ispričao je Jovanović.
Dodao je da planinarima veliki problem predstavlja i visinska bolest.
„Visinska bolest kreće od 4.000 metara nadmorske visine. Iako je čovjek fizički spreman, njegovo tijelo to često ne može da podnese jer se stvara višak crvenih krvnih zrnaca. Od čovjeka do čovjeka manifestuje se na drugačiji način, ali uglavnom nakon drugog - trećeg puta, kada se krene sa planinarenjem, tijelo se samo pripremi i to prođe“, kazao je naš sagovornik.
Ipak, pored svih izazova, opasnosti, kaže da je adrenalin, koji se dogodi u trenutku kad se popnete na vrh, veoma teško opisati riječima.
„Samo mi, planinari, kada izađemo gore na vrh znamo kakav je taj osjećaj koji se teško može riječima opisati. Čaroban osjećaj za nas. Popeo sam se devet puta na Bobotov kuk od kojih sedam puta ništa nijesam vidio jer je bila magla. Kada je vedro, naše planine su u Evropi u ,,top tri“ što se tiče pogleda“, istakao je naš sagovornik.
Kao savjet mladim ljudima, koji žele da se upuste u avanturu planinarenja, Nemanja Jovanović je kazao da je pored fizičke spremnosti još bitnija psiha, kao i da se na put krene tako što se svi problemi ostave po strani.
„Ko hoće da planinari, mora da zna da su koncentracija i fokus nešto što je najbitnije. Čovjek prije svega mora da bude psihički pripremljen i da misli na svaki sljedeći korak. Probleme ostavljamo kod kuće. Za avanture u planinama, ključni su fizička sprema i zdrav um. Naravno, tu je i oprema, ali prije svega istinska ljubav prema ovom sportu, koji je po meni najljepši na svijetu. Nadam se da će u Crnoj Gori malo više dobiti na značaju, i da će se za planinare obezbijediti svi potrebni uslovi, ali i donacije za veće ekspedicije“, zaključio je Jovanović.
Istinsko prijateljstvo
Tokom planinarenja, priča Jovanović, nailazili su na razne grupe, pa čak i ljude koji su vrhove osvajali u japankama, mokasinama, čarapama.
„Prije dvije godine sam bio sa drugom da planinarim na Bobotov kuk kada smo sreli grupu iz Srbije - dva druga su bila fizički spremna, dok je treći, zbog težine staze, želio da odustane od planinarenje, a drugovi su ga podržali u tome. Moja reakcija u tom trenutku je bila da on to može i da ću mu pomoći da bezbjedno dođe do cilja. Malo po malo, uspjeli smo u tome zajedno – popeli smo se i spustili. Bila je to naša zajednička pobjeda. Danas smo jako dobri prijatelji, planinarenje nam je donijelo mnogo više od vrha, a to je istinsko prijateljstvo“ kazao je Nemanja Jovanović.
Pohod na Himalaje planiran za 2026. godinu
Pripreme za Mon Blan, kako je kazao, uveliko su počele, a to će mu biti polazna tačka i priprema ka ostvarenju sljedećeg cilja - osvajanje Himalaja, čiji je pohod planirao za 2026. godinu.
„Nadam se da će pohod na Mon Blan proći u najboljem redu i to će biti najbolja priprema za Južnu Ameriku, gdje je plan da se krene već naredne godine, a potom i na Himalaje. To su već ozbilje ekspedicije, koje prilično i koštaju, nadam se da će se i sponzori uključiti i podržati moju zamisao, za koju je potrebno izdvojiti čak 50.000 eura“, kazao je Jovanović.
