Državna tužiteljka u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici i nekadašnja rukovoditeljka VDT Podgorica i Operativnog tima za borbu protiv trgovine ljudima, Vesna Jovićević uputila je otvoreno pismo Tužilačkom savjetu (TS).
Povod za obraćanje predsjedniku i članovima Savjeta je današnja sjednica TS na kojoj bi trebalo da se odlučuje o prestanku funkcija tužiocima koji su stekli uslov da se penzionišu.
Njeno pismo prenosimo integralno:
Poštovani,
U sredstvima javnog informisanja objavljena je vijest da Tužilački savjet razmatra da li su državni tužioci, sa određenog spiska na kojem se nalazi i moje ime i prezime, ispunili uslove za starosnu penziju, pri čemu se iz nastupa uglednih pravnika na sjednici održanoj 15. februara 2022. godine, kao i nakon održane sjednice, može zaključiti da su mišljenja da državni tužioci ženskog roda ne mogu obavljati tužilačku funkciju do iste životne dobi kao državni tužioci muškog roda.
Apelujem na Tužilački savjet da ne ulazi u zonu povrede mog prava
U slučaju da Tužilački savjet diskriminatorno tumači normu iz čl. 17 st. 1 Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, kojom je propisano da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 66 godina života (muškarac), odnosno 64 godine života (žena), time će grubo povrijediti kako unutrašnje pravo, tako i obaveze preuzete ratifikacijom i potvrđivanjem međunarodnih ugovora, u konkretnom Konvencije za eliminisanje svih oblika diskriminacije žena.
Shodno tome, ako postoji različito tumačenje odredbe čl. 17 st. 1 Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, pozivam članove Tužilačkog savjeta daimaju u vidu čl. 9 Ustava Crne Gore koji propisuje da su potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka,imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.
Po slovu Konvencije za eliminisanje svih oblika diskriminacije žena, diskriminacijom žena se krše načela ravnopravnosti i poštovanja ljudskog dostojanstva, da to predstavlja prepreku ravnopravnom učešću žena u političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom životu, sputava dalji napredak društva i porodice i otežava potpun razvoj sposobnosti žena da učestvuju u službi svojih zemalja i čovječanstva.
Nadalje, u praksi Suda pravde EU i Evropskog suda za ljudska prava je ovo pitanje već raspravljeno i suvišno je ponavljati razloge kod mišljenja uglednih pravnika - advokata, formiranog još u proceduri izbora za članove Tužilačkog savjeta, a koje se danas ogleda u upornosti u dirigovanju tema koje od njih “javnost očekuje”, pri čemu se predstavnik Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava posebno brine za svoje dostojanstvo i dostojanstvo ostalih članova savjeta.
Sud pravde EU je u slučaju Poljske izrazio stav da čak i mogućnost koja stoji na raspolaganju ženi da može ranije imati pristup penzionom sistemu, nije primjer pozitivne diskriminacije, jer ove razlike ne ublažavaju poteškoće kojima su karijere žena izložene i ne pomaže im u profesionalnom životu.
Može se osnovano sumnjati da postoji politički uticaj
Kako bih vam približila izraženo stanovište, ukazaću da se u mom dosadašnjem profesionalnom životu do sada nije pravila razlika prilikom izlaska na uviđaj, pa su, primjera radi, leševe oštećenih krivičnim djelom ubistvo, tužioci ženskog roda zapažali jednako, kao i tužioci muškog roda.
U sagledavanju ovog pravnog pitanja, činjenica da je Tužilački savjet uputio inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, a ranije je to učinio i Sudski savjet, više i nije od značaja, imajući u vidu da je zbog dužeg proteka vremena, to sredstvo postalo nedjelotvorno, sud nefunkcionalan, a sudija-izvjestilac pasivan.
Osim toga, ukazujem da je tumačenje sporne odredbe dao i Ustavni odbor Skupštine Crne Gore u svom mišljenju upućenom Ustavnom sudu u postupku za ocjenu ustavnosti, u kojem je zauzeo stav da žene same odlučuju da li će koristiti ovo pravo.
S tim u vezi, apelujem na Tužilački savjet da ne ulazi u zonu povrede mog prava, jer sam žena - državna tužiteljka sa nepunih 38 godina radnog staža i sa višegodišnjim rukovodećim iskustvom, a ne kandidat za prestanak funkcije zbog ispunjavanja uslova za starosnu penziju.
Stoga, kod činjenice da nisam podnijela zahtjev za prestanak funkcije, čudi ponašanje jednog člana Tužilačkog savjeta koji je objavio da je već pribavio podatke od Fonda PIO i iste obrađivao, a bez moje saglasnosti, jer to znači da su moja prava već u ovoj fazi postupka odlučivanja povrijeđena.
S obzirom na to da taj isti član Tužilačkog savjeta naglašava da javnost od njega zahtijeva ovakvo postupanje, dužna sam da ukažem da javnost od njega zahtijeva da radi po Ustavu i zakonu, a ne da sprovodi samovolju i silu.
Ovdje se postavlja elementarno pitanje - ukoliko su ugledni pravnici - advokati, predstavnik Ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa i predstavnik nevladine organizacije (svi pravnici po struci prema dostupnim biografijama), spremni na teško kršenje prava nosilaca visokih tužilačkih funkcija, neosvrćući se na postojanje očigledne diskriminacije, kako onda štite prava klijenata u sudnici u sporovima zbog diskriminacije i povrede načela jednakosti, te kako kreiraju i sprovode anti-diskriminatorne politike?
Ukoliko i pored svih dostupnih činjenica, državni tužioci - članovi Tužilačkog savjeta, izabrani na Konferenciji tužilaca, se saglase sa ostalim članovima po ovom pitanju, odlučujući negativno o statusu državnih tužilaca u kontekstu Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, time postaje u potpunosti jasno domaćoj i međunarodnoj javnosti, da je ovo tijelo pod direktnim političkim uticajem.
Naime, može se osnovano sumnjati da postoji politički uticaj, jer svi do sada iznijeti argumenti, sve i da se zasnivaju na određenom pravnom pravilu tumačenja, očigledno i po prirodi stvari nijesu pretežniji u odnosu na gore iznijete stavove.
Zabrinjava svako tumačenje normi od strane pravnika, a posebno “uglednih”, koje je u najvećoj mjeri suprotno Ustavu i principima demokratskog društva, kao i potreba da se norma ostvari jednostrano, po cijeni povrede druge vrijednosti, kakva je ravnopravnost polova.
Odlučite li da državne tužioce diskriminatorno “uklonite” iz tužilačkog sistema, postaće svima jasno da cilj ovog Tužilačkog savjeta nije da sprovodi reformu i borbu protiv svih oblika kriminala, već da po zadatku odradi čistku državnih tužilaca i državnih tužiteljki, koji se bore protiv organizovanog i teškog kriminala.
