Reagovanje se odnosi na navode o ustavnim nadležnostima predsjednika Crne Gore o postavljenju i opozivu ambasadora.
Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović kazao je juče da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova i da se, iako to nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti. On je to rekao odgovarajući na pitanja poslanika u Skupštini Crne Gore.
Radulović je rekao da Vlada treba da odlučuje o spoljnoj politici.
„Njegovanje ugleda Crne Gore i dostojanstva diplomatske profesije je zajednički interes, a vjerujemo da će vlast, koja ističe da je za pomirenje Crne Gore i funkcionalnu kohabitaciju u duhu saradnje, biti opredijeljena za otvoren dijalog sa predsjednikom države, čija je nesporna nadležnost da odluči o licima koja će u ime Crne Gore delegirati kod njegovog kolege – šefa države u kojoj će oni časno obavljati svoju dužnost, kao dostojni predstavnici svoje zemlje“, navodi se u reagovanju Đukanovićevog kabineta.
Kako dodaju, predsjednik Crne Gore potpisuje i akreditivna pisma amabasadorima, kojim ih preporučuje šefovima država prijema.
„Polako ali sigurno, od pojedinih predstavnika aktuelne vlasti, inauguriše se njima svojstveno, ali u cjelosti pogrešno i nedobronamjerno shvatanje da se Predsjednikovo dosljedno poštovanje Ustava i zakona doživljava kao opstrukcija ili se neznaveno dovode u pitanje obim i priroda njegovih ustavnih prerogativa“, navodi se u reagovanju Đukanovićevog kabineta.
Kako navode, crnogorski ustavotvorac je utvrdio članom 95 tačka 6 našeg najvišeg pravnog akta da: „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose’’.
„Sasvim je jasno da se predsjednikova nadležnost ne ograničava na simplifikovano potpisivanje ukaza, već on donosi ukaz koji je neupitan iskaz njegove odluke da postavi ili opozove ambasadora na predlog koji je utvrdila Vlada. Dakle, Vlada podnosi predlog Predsjedniku, a on isti prihvata ili odbija - donosi ili ne donosi ukaz. Riječju, izvorna Ustavna nadležnost Predsjednikova je donošenje ukaza o postavljenu i opozivu ambasadora, i ona nije ni formalnog, ni protokolarnog, već suštinskog i meritornog karaktera. Takođe, Predsjednik Crne Gore potpisuje i akreditivna pisma amabasadorima, kojim ih preporučuje šefovima država prijema“, navodi se u reagovanju kabineta predsjednika Crne Gore.
Dodaju da tu nadležnost predsjednika dalje opskrbljuje i Zakon o vanjskim poslovima koji članom 7 stav 1, propisuje da Ministarstvo vanjskih poslova obavještava predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa, ali i dobra praksa za postavljenje i opoziv ambasadora Crne Gore koja se oslikavala kroz održavanje redovnih vanjskopolitičkih konsultacija – predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine, predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova.
„Navedeni Zakon dalje potvrđuje značaj ovog pitanja odredbom člana 4 stav 1 propisujući da vanjski poslovi obuhvataju aktivnosti koje se odnose na analitičko sagledavanje, utvrđivanje, vođenje i sprovođenje vanjske politike Crne Gore, a koje u okviru propisanih nadležnosti vrše Skupština Crne Gore, Predsjednik Crne Gore, Vlada Crne Gore i Ministarstvo vanjskih poslova“, navodi se u reagovanju.
Kako se dodaje, Ministarstvo vanjskih poslova u skladu sa članom 13 stav 1 tačka 17 Zakona o vanjskim poslovima predlaže Vladi postavljenje i opoziv šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava, dok Vlada na osnovu svoje ustavne nadležnosti saglasno članu 100 tačka 9 predlaže ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavnišatava Crne Gore u inostranstvu, a prevashodno imajući u vidu ostvarivanje zaštite interesa i ugleda Crne Gore na međunarodnom planu.
