Kleronacionalistička, desničarska, revizionistička, populistička i antievropska narastajuća agresija, koja intezivno razara crnogorsko građansko društvo, direktna je posljedica "oslobađanja" primitivizma, nekompetencije, revanšizma, površnosti i vlastoljublja, koje su postali institucionalna mantra i dominanti obrazac vladanja.
Mirna tranzicija vlasti (promjene političke većine) koja je trebala, kao kod prosvijećenuh nacija, biti dio standarda demokratije i "još jedna osvojena ljestvica na putu ka EU" pretvorila se u najgoru regresiju, gdje se umjesto "vladavine prava uspostavilo pravo na (neodgovornu) vladavinu".
Pod tezom o sopstvenoj "nacionalnoj i vjerskoj ugroženosti" novi vladari grubo krše sva pravila pravnog poretka i emituju agresiju prema svemu što nije militantni nacionalizam i vjerska klaustrofobija.
Ovo vrijeme (po uzoru iz naslova Ćosićevog romana) i ove pojave zlokobno podsjećaju na period iz "miloševićeve" (1989.) kontra-revolucije koja je dovela do "krvavih devedesetih", sa njihovom ponovnom jasnom indukcijom sa "sjevernih" adresa.
Idoli "vremena zlog" ponovo postaju "ikone" nekim novim "nacionalnim tribunima" uvjerenim da trijumvirat Milošević-Bulatović-Karadžić nije trio tragedije već samo "trojka" koja nije uspjela. I zato je treba (u novom sastavu) ponovo "pucati".
Stoga, građanska, antifašistička, multinacionalna i evropska Crna Gora, ne bi smjela ostati pasivna i prepustiti "političkim elitama", zarobljenim u svojim stranačkim kalkulacijama, da samo one "arbitriraju" već snagom svog društvenog autoriteta i uticaja, zaustaviti odvlačenje Crne Gore u "tamni vilajet" nacionalista, primitivaca i radikala. Neminovnost nastajanja svojevrsnog građanskog foruma, dodatno se ogleda u činjenici da se sve veći broj uglednih pojedinaca povlači sa javne scene, izbjegavajući da se oglašavaju u "vremenu skakavaca".
Zato, integracija crnogorske građanske zajednice neminovna je tim prije što su prve žrtve "radikala, populista i agresivnih primitivaca" upravo građansko društvo, pristojni obrasci življenja i prosvijećeni i autonomni pojedinci.
P.S. Pasivnost znači pristajanje, pristajanje znači manjak otpora, a manjak otpora je siguran put da kad "nevolja zakuca na tvoja vrata" neće biti nikog da te brani.
Stoga se treba sjetiti jednog podgoričkog grafita iz 1993. godine: "Kad ako ne sad, ko ako ne mi"!
